VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 155
155 opet je bilo badava sve moljakanje. Dapače i sam vladajući grof kušao je i opet posredovati, te je Hrastovačkome pokazao dapače i pismo od generala Wallensteina, u kojem mu isti poručuje, da se Hrastovački imade priključiii generalu Mansfeldu. Kad su se konji već pronašli, držao je ipak Hrastovački gradske oce i nadalje još u zatvoru, jer da su oni krivi, što se na jednom mjestu gradski zid srušio, gdje su onda mogli umaći tati s konjima, i što su mu bili zatajili ključeve od zapadnih vratiju. Istom sedmi dan budu pušteni gradski oci iz zatvora na slobodu. Medjutim za kratko vrijeme stade Hrastovački i opet tražiti (8. /III.) novu kontribuciju za svoju kuhinju. Svaki ćedan imali su mu gradjani dopremiti: 2 vola, 2 telića, 16 pilića, 13 ovaca, 1 svinju, 4 purana, njekoliko drugih ptica, različitih riba, brašna, za 1 talir octa, 120 jaja, 100 funti maslaca, 4 funta riže, 6 funti Šljiva, 2 funta papra, 2 funta ingvera, 2 funta malih i velikih cveba, '/? funta muškatovog cvijeta, \' 4 funta šafrana, 1 funta stučenog cimeta, 24 četruna, 2 funta meda, za l / 2 talira luka, V, talira peršina, \! 2 talira hrena, l / s talira rotkve, ! / 2 škafa soli, 12 funti suhe ribe, njekoliko somova, 120 haringa, 2 funta kapra, 2 funta uljika, 4 funta ulja, mnogo kisela zelja, 2 glave sladora, 4 funta leće, 2 strane suhe slanine, 4 bačve pive, za 14 talira bijelog i crnog kruha, 9 šunka, svakovrsnih slastica komad po 3 feniga, 1 veliki sir i koliko je moguće raznovrsnih gljiva. Na to bude dne 11. /III. predana Hrastovačkome molba na latinskom jeziku, sastavljena od kantora Schmidta, spomenutog pisca historičkog tog protokola iz onog vremena, u kojoj zamoliše gradjani pukovnika za oprost od te nove i velike kontribucije. Tekst molbenice glasi ovako : 2ov 0Elt> Salutem a salutis autore Deo Opt. Max. et officia paratissima ! Generose ac nobilis Domine, nos humiliter nunc iterum Gen. V. in memoriam redigimus litteras supplices, quas non ita pridem ei tradidimus, maximopere etiam atque etiam petentes et obsecrantes, ut propter Deum, misericordiarum patrem, gravissimum illud et fortunis nostris impar tributum ita levare ac mitigare veut, quo miserrimi ac mendicissimi nos homines ferendo atque solvendo esse possimus. Etenim tot tantisque oneribus oppressi et ad Ultimos egestatis terminos adacti sumus, ut parum absit, quin mendicando victum nobis ncccssc sit quaerere. Multae praeterea viduae ac pupilli, homines cetera al'flictissimi et ab omnibus derelicti, quique aliis augentibus rem suam minuunt, quidquid habuere, vili precio in urbibus finitimis vendiderunt et contribuerunt, ut salvis domunculis suis in quiete degere possent. Verum nihil jam superat, nihil quod amplius conférant, habent, et aut domos relinquere, aut proie se Gen. V. emancipare cogentur. Proinde suppliciter maiorem in modum Gen. V. quaesumus et obtestamur, ut quod animi vere nobilis est ac generosi, clementiam ac benignitatem erga nos exerceat, et contributionem si non omnem, bonam tarnen partem remittat, aut équités alio abducat, quo reliqui cives in pendendo tributo nobis suppetias venire queant. Nos humiles nostras preces instamus, nihil equidem dubitantes, quin inflando tandem evincamus et tributi levamentum emendicemus. Nos benevolentiae et miserecordiae fores humiliter pulsamus, V. Gen. eas clementer aperiat : Nos oratores venimus, faxit Gen. V. ut exaratores abeamus. Si reliquis nolit, hoc saltem Gen. V. largiatur viduis, quae miserum in modum lamehtantur, multisquae lacrymis elïusis de nimio tributo, sibi indicto quaeruntur. Barum V. Gen. misereatur, memor precepti divini. Esto pupillis misericors, ut pater, et pro viro matri eorum, et eris velut lilius altissimi (Exod. 22. V. 21.). Item : Viduae et pupillo non noeebitis, silaeseritis eos,
