VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 153
153 gradjani i žene za uapšenike, ali strogi pukovnik nije ih pustio iz zatvora dok ne privole na njegove zahtjeve „pa makar i svi poginuli." U noći budu poslana kriomice dva glasnika, jedan caru a jedan generalu Wallensteinu glede nasilja i zahtjeva Hrastovačkoga. Drugi dan na Božić došli su i opet moliti za uapšenike žene i pastori, ali bez uspjeha. Dne 26. /XII. ispušteni su napokon oko 6 s. na večer uapšenici iz zatvora, ali pod uvjetom, da svaki imade obećati, pod kaznom „stipulatu manu", koliko će najviše pukovniku moći pribaviti kontribucije. U to ime dao im je rok do dva sata po podne drugoga dana. U negativnom pak slučaju, da će biti i opet bačeni u tamnicu. Pošto se vijećnici nisu mogli više obvezati nego „quoad possibile" budu odvedeni u magistrat i opet ondje zatvoreni. Dne 27. /XII. budu opet svi desetnici, vijećnici i mnogi gradjani pozvani na magistrat, da dozvole za ovo 14 prošlih već dana pukovniku nu ćedan 900 talira, i 300 škafova zobi, a za buduće da će se već opet napose odrediti. Medjutim su došla pisma na Hrastovačkoga od gospodara Wernigerode grofa Stollberg-Wernigerode, generala Wallensteina i grofa Colloreda. Hrastovački bi bio rado saznao, tko je pisao njegovim pretpostavljenima, ali nije mogao nikako, te je u 2 sata po podne poslao opet na magistrat tri časnika, koji su sad tražili 1000 talira i 300 škafova zobi za prošlih 14 dana, a za buduće svakih 14 dana po 900 talira. Gradski pisar davao im je u to ime samo 600 talira, jer da je onako soldateska bili uzdržavana za to vrijeme od gradjana i od vijećnika, koja je i posvuda mnogo zla počinila. Nakon dugotrajnog natezanja nagodili su se tako, da će platiti 900 talira u dva obroka i za ubuduće 450 talira i to prvih 14 dana za pokušaj, ako će to gradjanima biti ikako moguće. Vojska i konji neka se od te kontribucije uzdržavaju u posebnim sgradama, a vrata neka se otvore, da mogu gradjani slobodno trgovati. Dne 28. /XII. dodje u Wernigerode grof od Stollberg-Wernigcrode i stane na vijećnici ugovarati s Hrastovačkim, koji pristade na 900 talira u dva obroka, a u buduće i za sve vrijeme za čitavu vojsku i časnike po 450 talira. Sijeno i slamu da će si vojska sama pribaviti iz susjednih sela. Hrastovački pozove grofa taj dan na objed, gdje ga je isti zamolio, da makne iz obližnjeg mjesta Röschenrode hrvatske konjanike. Pukovnik mu je odgovorio, da on ne može to učiniti, jer da isti pripadaju pukovniji grofa od Merode, koji je jednaki gospodar svojih ljudi kano i on, te da su isti došli onamo još prije njega. Ujedno je napisao ugovor, po kojem se gradjani obvezaše,daće u slučaju, ako ne bi mogli kontribuciju platiti u gotovom novcu, zapisati u to ime svoje blago i drugi pokretni imetak, koji će onda pukovnik bez zaprijeke moći odvesti u susjedna mjesta i unovčiti. Gradjani da će mu dapače u to ime morati dati i jeftini podvoz. Konjanici uzdržavat će se od plaćene kontribucije u posebnim sgradama, a gradjani ne će im biti dužni davati više ništa osim nješto sijena i slame, te soli, drva i svijetla. Ugovor vrijedit će za pokušaj na 14 dana, a gradska vrata imadu se opet otvoriti. Po podne bude Hrastovačkome izručeno prvih 450 talira te odredjeno, gdje će se vojnici po 50 njih zajedno nastaniti. Ujedno bude jošte zaključeno, da gradjanstvo ne smije Hrvatima ništa skuplje prodavati, nego što prodaje i drugima. U proti /nom slučaju da će se takovim sve njihove stvari oduzeti. Dne 29. /XII. došao je opet na magistrat jedan kapetan te javio da pukovnik želi za svoje konje 4 štale sa sijenom i slamom, a kapetan, poručnik i pobočnik svaki po 2 štale.
