VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 103

103 Muževna svijest i rodoljubno čuvstvo karakteriše ovu peticiju. Molitelji se pozivaju na dobrohotnost, na humano mišljenje sabora, od ovih se nadaju da im ne će uskratiti ravnopravnost, te će im omogućiti, da nadahnuti za dobrobit domovine, što ih je na svoje grudi primila i za djecu prigrlila, rade sa sjedinjenim silama za njen napredak i za njeno dobro. Ova peticija nije imala uspjeha. Sabor godine 1843. do 1846. b vio se doduše Židovima, ali je samo riješio pitanje tolerancijalne takse, te ju je ukinuo. Hrvatski sabor pako smatrao je Židovima u zak. članku XXIX. podijeljena prava dostatnima i opirao se daljnjem proširenju tih prava, kano što se vidi iz ove isprave, što ju je sabor kralju podastro.

1 Presveto . . . Veličanstvo ! Ako se zakonski nacrt, izradjen prigodom zadnjega zasijedanja u pilog Židovima i podnesen na previšnju potvrdu providi i previšnjom klauzulom, sadržavat će znamenita praejudicia za municipije ove zemlje, jer se po §. 3. ovoga zakona Židovima daje pravo ne samo u zakup uzeti plemićka dobra, nego takodjer sticavati gradska i selska zemljišta pod naslovom vječitog posjeda, a ovo jasno dira u vrijednost naših municipalnih zakona, koji opširnije odredjuju u članku 26. i 27. godine 1790/91., da nitko osim katolika i nesjedinjenih ne može kupovati zemljišta i javne službe zauzimati. Pošto se takovi zahtjevi ne ispunjuju niti za sljedbenike evageličke konfesije, dakle za sljedbenike kršćanske vjere, jer bi se time nepravica nanesla našoj kraljevini, tim se manje može ta blagodat dopustiti Židovima, sljedbenicima tolerirane vjere (solum toleratae religioni adhaerentibus). Na ove se argumente oslanjao naš ban, i na druge slične, koje da opetujemo predaleko bi nas odvelo, kad je u ime ovih kraljevina za vrijeme zadnjeg saborskog zasijedanja, sa datumom 8. studenoga 1844. na Vaše presveto Veličanstvo upravio molbenicu, da milostivo uskratite kraljevsku svoju potvrdu gore spomenutom zakonu. Ovom homogijalnom utoku (interpelationem) našeg bana ujedno pridodajemo još jednu molbu. U članku, koji odredjuje, pod kojim uvjetima sticavaju inozemni (exterrorum) Židovi pravo naseljenja, ište se u §. 5-om zakona, što je podnesen Vašem Veličanstvu na kraljevsku potvrdu, poznavanje madžarskoga jezika. Kad bi ovo načelo prodrlo, imalo bi štetne posljedice na različit (naime od madžarskog) narod ovog kraljevstva (quum per id principium, respeetu propriae ac distinetae horum Regnorum nationalitatis praejudiciossimas consequentias involvens praestabiliretur, aut . . . itd.), zato ovime najdubljim poštivanjem opetovno molimo, ili da se taj §. posvema ispusti,

2 ili pako samo na granice madžarske kraljevine ograniči, u ostalom preporučujući se Vašoj ces. kraljevskoj blagosti i milosti, ostajemo vjerni i odani. Dano iz glavne naše skupštine kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, držane 23. i idućih dana mjeseca septembra i oktobra u Zagrebu. (Datum ex generali nostra 23a et subseqium mensium 7 bris et 8 bris 1 Zem. arkiv, Acta congr. Reg. br. 41. 1745. 2 Zanimiv je taj saborski podnesak kano dodatak k borbi, što ga je hrvatski sabor vodio protiv madžarskoga jezika.