VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 97

97 obitelji, a Hrvatska broji 700—800 duša. U Varaždinu ima 43 porodica, u Zagrebu 40, u Karlovcu 7, u Križevcu 5 a u Koprivnici 6 obitelji. Ti su podaci svi nepouzdani. Dopisnik ne napominje na pr. Sisak, gdje je takodjer prebivalo jedno 10 obitelji, a pomislimo li daje u zagrebačkoj županiji živjelo god. 1843. 104 porodica

1

, sigurno nije broj 40 što ga navadja dopisnik za godinu 1840. nimalo pouzdan. Ta za sam Zagreb znademo da je brojio 1838. 44 porodica. Sto se pako Slavonije tiče pravo veli dopisnik da nije bilo nijedne općine od 30 porodica. U Vukovaru, u Osijeku,'

2 u Virovitici i u okolici požeškoj su Židovi obitavali. Ako broj židovskog pučanstva za god. 1840. odredjujemo sa 2000 duša, nijesmo se udaljili od istine. Podnesak na sabor je prva isprava hrvatskoga židovstva, prvi zajednički korak, prva javna pojava, u kojoj nam se ovozemaljsko židovsko žiteljstvo prikazuje kao jedno tijelo, pa zato prevadjam taj podnesak doslovce. Preuzvišeni gospodine bane ! Visoki stališi i redovi ! Plemenita gospodo ! Nesretno stanje, u kojem se sljedbenici naše najstarije vjere nalaze ne samo pod svetom krunom ugarske kraljevine, nego i u svim ostalim zemljama i državama, pa ono što su u minulim vijekovima do dana današnjega mnogo pretrpjeli — ma da su novije javne odredbe u duhu humaniteta donekle ublažile to bijedno stanje — uzbudjuju tim više našu brigu i skrb, budući da opažamo, da je najveći dio našega u prošlo vrijeme naraslog naroda još uvijek ograničen na jednu granu privrede. Trgovačko je zanimanje — dok je posao cvao — plodove donašao jednom dijelu našeg naroda, koji imade nešto gotovog novca te se dao na ovu granu privrede i našao si sredstva za prehranu, drugi je pako dio tako siromašan da mora propasti poradi mnogih neprilika i nesreća, kako svagdanje iskustvo uči. Dočim nam dakle naimajući dovoljno novaca nije moguće privredu steći na jedinom nam otvorenom putu trgovine, stavlja nam se zaprjeka, da bismo, što je za život potrebito, si privredili bud zanatom ili poljodjelstvom i to privatnim ili javnim načinom (jer bez posjeda ne donašaju ni najveći zakupi koristi nego štete). Budući da smo tako u svojoj rodnoj zemlji, u kojoj smo svjetlo sunca ugledali i gdje smo uzrasli, bezdomni pače bjegunci te nam manjka najjače poticalo na gradjanske krjeposti — još nam valja slaviti beskonačnu providnost božju i milost Svemogućega, koji nas je unatoč ovih neprilika uščuvao na istom stepenu mortaliteta, i da se malo ljudi u nas nadje, koji u zdvojnosti na tako nisku granu padaju, da se u naručaj zločina bace. Ne može nam se spočitavati, da zanemarujemo svoju mladež i da se dovoljno ne brinemo za njegov odgoj, jer imamo glasovite učitelje, koji je u sv. pismu upućuju, a ona u toj nauci tako napreduje, da nas s ovog gledišta prijekor ne može snaći. No od kakove su koristi nam i našoj mladeži naša sveta pisma? Čemu cijela duševna kultura, koja religiji ne protuslovi i glede koje si ne možemo laskati da napredujemo kano i drugi, čemu ona ako je 1 Vidi Vjestnik 1902. III. str. 190. - Osječka je općina istom god. 1849. osnovana. 7