VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 2
2 Svetojeronimski nadpop i višegodišnji ravnatelj svetojeronimskoga kolegija, dr. I. Crnčić, ima zaslugu, da je proučio svetojeronimski arhiv, te objelodanio sbirku velevažnih izprava u Starinama Jugoslavenske akademije, svezak XVIII. (1886.), str. 1 —164, uz razpravu: Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu poslije 1453. godine, u Radu svezak LXXIX. (1886.), str. 1 do 70; i do punjak istoj: Još dvoje o slovjenskom gostinjcu u Rimu izopačeno, u Radu CXXV. (1896.), str. 1—32. Time je udarena strogo znanstvena osnova za proučavanje narodnoga kulturnoga zavoda u Rimu. Crnčićevo djelo s povjestnim gradivom uz nove podatke priobćio je na talijanskom jeziku Trećoredac o. Stjepan Ivančić: La questione di S. Girolamo de' Schiavoni in Roma in faccia alla storia e al diritto ed il Brève di S. S. Leone XIII. Slavorum gentem. Studio di F(ra) S(teffano) I(vančić), Roma, Capitolina, 1901. Dok se ova razprava dotiskava, objelodanjuje smotra „La Civiltà Cattolica" dva zgodna članka. Prvi Isusovca Brandija : La controversia di S. Girolamo degli Schiavoni, svezak 1233., 2. studenoga 1901., str. 257 i d., kojim se razbistruje novinarstvom razmahano pitanje o najnovijoj papinskoj odluci od 1. kolovoza 1901. „Slavorum gentem" u prilog Hrvatima. Drugom članku Monsignora Gaspara, tajnika papinske sekretarije : San Girolamo degli Schiavoni u sv. 1235., 7. prosinca 1901., takodjer posebice odtisnutom, jest ista svrha, osobito s juridičnoga pogleda. Oba članka priobćuju i novog povjestnog gradiva. Mimo ovih radnja još preostaje dosta toga, da se u povjesti svetojeronimskoga zavoda popuni, iz nova pretrese i poizpravi; a poglavito za najstariju dobu, za koju nam tek odkrite važne izprave dobacuju novog svjetla. Ovom zadatku je namienjena ova prouka. Priložena su joj Acta Hieronymiana, t. j. izprave u regestu, štono su već od Crnčića te ponovno od Ivančica bile obielodanjene, kao Što i pocielo još neobielodanjeni ili s nova revidirani tekstovi. Za noviju dobu donieti ćemo takodjer sve važnije izprave, koje su većim dielom hrvatskom obćinstvu nepristupne. Pošto su neke od izprava od odlučujuće važnosti za viseće pitanje o sudbini svetojeronimskoga zavoda, to ih priobćujemo po fotografičkom snimku. Prvi dio. Postanje svetojeronimske bratovštine i gostinjca. I. Predpovješt. Iza pada Jeruzolima u muhamedanske ruke (637. g.) postade Rim glavnim stjecištem pobožnih poklonika kršćanskog svieta, a za mnoge još i drugom domovinom. Plemenitaž se je natjecao s pučaninom, hrleć k Vječnom Gradu. I tako nasta nova, ali mirna, seoba naroda: iz sjeverne i iztočne Evrope hrlilo se u Rim, a tu su pak papinski gostinjci pružali zaklona pokloniku, dok su pak nabožne zaklade pružale onima, Što željahu preseliti se u Rim, prilike, da se tu okuće. Oko najvećega kršćanskoga svetišta na zapadu, oko vatikanske bazilike, što je resila grobnicu apostolskoga poglavice, okupilo se svakovrstnih
