VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 54
54 Gostinjac je de facto već 1862. g. prestao, ustupiv mjesto kolegiju, promjenom prava trodnevnog ugošćivanja u milostinju od 10 lira za siromašne poklonike; ta obveza je dekretalom „Slavorum gentem" prenesena na kolegij, kao što i ostale pravne obveze gostinjca. Dokinuće gostinjca, nije dakle nikakva bitna pravna promjena. Preuredjenje kolegija takodjer nije ništa nova, pošto je to biće već od 1790. g. zakonito uvedeno, pravno obstojalo sve do naših dana; i to prema tridesetgodišnjim željama narodnih biskupa, koji su baš takov zavod, jer odgovarajući potrebama naroda i duhu vremena, od sv. stolice prosili; poimence krčki biskup Vitezić, zagrebački kardinal nadbiskup Mihalović, senjski biskup Soić, zadarski nadbiskup Maupas, kao što i svi živući narodni biskupi. Prvobitno šu svetojeronimska bratovština, gostinjac i kaptol bili utemeljeni samo za zemlje, u kojima obitavaše hrvatski i slovenački narod, nu 1656. g. bili su iz tih zavoda — ne ćemo da izpitujemo ovdje, dali pravo i zakonito -— izključeni Slovenci, te je time pravo na zavod stegnuto samo na hrvatske zemlje: užu Hrvatsku i Slavoniju, Bosnu i Dalmaciju. Srbske, bugarske i ostale jugoslavenske zemlje niti su u utemeljenju bile zastupane, niti uživahu igda prava na narodne zavode u Rimu. Medjutim je od spomenute godine strogo uzakonjeno i ovršivano, da samo rodjeni Hrvati ili govoreći hrvatskim jezikom, a porieklom iz rečenih hrvatskih zemalja, imaju pravo na narodne zavode, bilo da su tada nazivani „Slavoncima" ili „Illyrima". Dekretalom „Slavorum gentem" nije u ovom pogledu nastala nikakva promjena, samo što je u dispozitivnom dielu teksta usvojen današnjim nazivljem i statistikom uzakonjen naziv „hrvatski narod", mjesto predjašnjega „slavonski" ili „illyrski". I to svim pravom, jer „slavonski" narod više ne obstoji, pošto je „Slavonija" danas lih političko-geografski naziv za iztočni dio uže Hrvatske, a „Illyrija" se je preživjela dotle, da ju se više u životu i u statističnim djelima i ne spominje. Žive ona lih kao povjestni političko-geografski pojam početka ovoga vieka, biva kao Napoleonova Illyrija, i to u naslovu Nj. Veličanstva cara i kralja austro-ugarskoga. Nu, ta Napoleonova Illyrija, što zahvaćaše samo zapadne hrvatske zemlje i slovenačke predjele (Dalmaciju, zapadni dio današnje uže Hrvatske, Istru, Kranjsku i Korušku), s jedne strane ne obsiže svih zemalja imajućih pravo na zavod (iztočna uža Hrvatska, Slavonija, Bosna s Hercegovinom), a s druge pak obujimlje predjele, što sada nemaju na svetojeronimski zavod nikakva prava. (Slovenački spomenuti predjeli.) Zastarjeli nazivi etnografski „Slavonac" i „Illyr" svim pravom su izmetnuti iz dispozitivnog diela dekretalnoga teksta — dok u exornativnom povjestnom dielu ipak se navode —• jer dandanas nebi konkretno ništa označivali, nego bili povodom novih nesporazumaka, a valjda i parnica. AH, jeli mjesto tih naziva mogao biti usvojen koji drugi, n. pr. onaj „jugoslavenski narod" ili „srbsko-hrvatski narod" ? Mislimo, da ne. Jugoslavenski narod ne obstoji; nego pod tim imenom više naroda, sebi doista srodnih, ali glede prava na svetojeronimski zavod skroz odlučenih. Tako Srbi i Bugari, što se broje u Jugoslavene, ne imadjahu nikad pravo na zavod; dok Slovenci, koji to pravo uživahu, bješe 1656. g. izključeni sasvim; a da ne govorimo o ugarskim Slavenima.
