VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 51
51 troškove, te je preticalo 19.000 lira, što su bile razpoložive za kolegij. A kapitularci su baš na taj višak računali. U tom se ima tražiti pravi razlog, Što je svetojeronimska bratovština, pod posvemašnjim pritiskom kapitularaca» 1871. god. zatvorila kolegij, spraviv zadnja dva pitomca u germansko-ugarski kolegij ; proti čemu su narodni biskupi prosvjedovali. S toga u sboru 16. siečnja 1873. god. na predlog prisutnoga bosanskosriemskoga biskupa Strossmayera upraviteljstvo odluči povisiti petorici kanonika svoga patronata obskrbu za godišnjih 5.280 lira. Ali tu odluku uništio sbor biskupa i redovnika s obrazloženjem od 10. svibnja 1873. god., da čisti prihodi gostinjca, po odluci Pija VI., ne bijahu slobodni, već da patre kolegiju, što je po drugi put bio protuzakonito zatvoren. Pozivao je taj sbor kardinala pokrovitelja bratovštine, da saslušav o tom zanimane biskupe, dade otvoriti kolegij. Narodni biskupi ne bijahu s početka suglasni. Tako su biskup senjskomodruški Venceslav Soić pismom od 30. listopada 1873. g., kao što i zadarski mitropolita u ime svoje i dalmatinskih sufragana pismom 8. siečnja 1874. g. izjavili, da ne mogu pristati na dokinuće kolegija, koji je „od velike zamaŠnosti za katolike Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Bosne." (Acta Hier. CLII. i CLIIL). Nasuprot su se četiri biskupa zagrebačke metropolije, sbornom poslanicom 8. svibnja 1874. izjavili povoljno za povišenje obskrbe svetojeronimskim kapitularcima i to kao za predhodni uvjet, da se ponovno otvori Cirilometodov kolegij, u kom da se sjemenište za klerike zamieni višim zavodom za bogoslovne struke (Acta Hieron. CLV.). Ovom se predlogu kasnije priključiše i svi dalmatinski biskupi, izjavom zadarskoga nadbiskupa 5. rujna 1874. g., da se narodni kolegij što prije otvori za više bogoslovne struke, a da povišenje kaptolske obskrbe ne smije ni za dlaku zaseći u odluke Pija VI. (Acta Hieron. CLV.). Uvaživ ove izjave zanimanih biskupa, sbor biskupa i redovnika svojom odlukom 18. prosinca 1874. god. naredi kardinalu pokrovitelju bratovštine, da još jednom sasluša mnienje zanimanih biskupa o načinu obnovljenja Cirilometodovog kolegija i povišenja kaptolske obskrbe. Skoro svi biskupi jednodušno izjaviše se za preinačenje narodnog kolegija, da se naime mjesto bogoslovnog sjemeništa, uvede zavod za mlade svećenike, što bi dovršiv bogoslovne nauke u domovini, za dvie ili tri godine usavršili se u Rimu u raznim bogoslovnim strukama, osobito u obama pravima i u vježbama kod crkvenih sborova; a na čelo kolegija da se postavi najprikladniji kapitularac. Taj predlog je bio iztaknut od biskupa zagrebačke pokrajine pismom 3. travnja 1875. g. uz opazku, da bi u ovom kolegiju bilo šest mjesta za pitomce; a od tih, obzirom na obseg biskupija, da bi tri mjesta dopala dalmatinske biskupije, a tri biskupije zagrebačke metropolije (Acta Hier. CLVIII.). Dalmatinski metropolita, komu bijaše ovaj predlog zagrebački nadbiskup priobćio, izjavi pismom 22. svibnja 1875. g., da je podpuno sporazuman s tim predlogom, pripuštajuć u ime svojih sufragana sboru biskupa i redovnika, da po svoj pravičnosti i uvidjavnosti razdieli mjesta pitomaca biskupijama Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Acta Hieron. CLIX.). Krčki biskup J. J. Vitezić oprao se je najodlučnije svojim pismom 1. lipnja 1875. g., koje je s više gledišta zanimivo, ma bilo kakvom odciepljivanju prihoda gostinjca
