VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 29

2Q primao je na dar poputbinu ili milostinju.

1 Na uživanje ovoga pasivnoga prava trodnevnoga bezplatnoga ugošćepja XVI. vieka bili su pripušćeni ne samo svi prišlaci iz hrvatskih i slovenačkih zemalja : današnje Štajerske, Kranjske, Gorice i Istre, pak Hrvatske, Slavonije, Bosne, Hercegovine te Dalmacije; nego i iz tudjih krajeva, ako su dokazali svoje hrvatsko porieklo i poznavanje jezika; poimence iz hrvatskih naseobina u južnoj i srednjoj Italiji, iz slovenačkih predjela u Friulu, pak onda iz arbanaškoga primorja od Bara do Lješa — izključiv dakako Arbanase Šćipetare —. Nego išlo se kadkad i dalje, te su opravitelji, pod uplivom preporodnoga ilirizma, koji je doista bio etnografskim panslavizmom, kadkada primali u gostinjac i po koga Ceha, Poljaka i Bugara. Ali, to je bilo od veledušnosti, a ne od prava i zakona. Hrvatska je bratovština XVI. i XVII. vieka bila darežljiva i prema siromašnim Hrvatima boravećima u Rimu, a to nam dokazuje, da su tada financijalne prilike bratovštine baš cvale. Izmakom XVII. vieka broj poklonika u gostinjcu počeo je opadati, po svoj prilici radi uvadjanja gostiona, te je bratovština u gostinjcu ustrojila bolnicu i za bolestne sunarodnjake Rimljane. Nu, i ta ustanova bi zbornom odlukom 1563. g. dokinuta, odpuštenjem liečnika i ograničiv gostinjac lih na poklonike (Acta Hieron. LXII.). Osim toga je kadkad bratovština običavala podarivati prćiju siromašnim nevjestama; mjesečnu milostinju od jednog julija, a u veće blagdane i po dva, siromašnijim sunarodnjacima; te bolestnim bratimima na kuću slati ljekarije i pripomoći. Nu ovo je bilo zloporabno, te je odlukom kardinala pokrovitelja 1651. god. dokinuto (Acta Hier. XC.).

3 Bratimi su imali zajedničke grobove u crkvi sv. Jeronima; ali su se tu pokapali i ostali sunarodnjaci, kao i tudjinci, koji bi se u oporuci zadužbinom sjetili crkve ili gostinjca. Svake mlade nedjelje od pamtivieka držao se je zbor bratovštine, potla mise bratovštine, koju je služio jedini kapelan; svi bratimi i članovi upravnoga odbora sastali bi se u riznici svoje crkve sv. Jeronima. Zboru je predsjedao prelat zamjenik kardinala pokrovitelja. Pretresalo se je o svim pitanjima crkve, gostinjca i bratovštine, te bi se pregledali mjesečni računi prihoda i razhoda. Nu odkad je crkva sv. Jeronima povišena na zbornu crkvu 1589. g., zbor je obdržavan koje mu drago nedjelje u mjesecu i to po podne, a bratime je pozivao na skupštinu teklić, koji je za to dobivao jednu škudu mjesečno za napojnicu.

3 Bratimski mjesečni zbor zvao se je po latinsku i talijansku Congregatio, Congregazione. Uslied toga, već od 1544. godine, dojakošnji naziv Bratovština (Societas, Confraternitas, Compagnia) počimlje biti potiskivan od onoga prvoga, Zbor (Congregatio), tako da je ovaj u novija vremena prevladao, iztisnuv skoro posve starije nazive. S ovom promjenom naziva skoro uporedo se prati i ona etnografskoga imena. Izmakom XV. vieka pojavljuje se naziv „Illyrici" mjesto starijega „Sclavoni" ili „Slauones", te drevna Societas Sclauonorum, prometnula se XVII. 1 Arhiv sv. Jeronima, Paštrićevo izvješće 1659. g. Sr. Acta Hieron. XLVI. 2 Sr. Arhiv sv. Jeronima, Paštrićevo izvješće oko 1659. godine. 8 Arhiv sv. Jeronima, Paštrićevo izvješće, oko 1659. godine.