VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 27

27 Upravitelj st vo se je sastojalo od sedam članova ili častnika (officielles), koji su birani svake godine na zboru, pak potvrdjeni od kardinala pokrovitelja. Od 1589. g. broj upravitelja je stegnut na petoricu. Upravitelji, kojim je povjerena uprava dobara i njega bolestnika i poklonika, polažu zakletvu na Evangjelje, da će braniti crkvu, gostinjac i bratovštinu. Predsjednik (prior, praesidens) oblazi gostinjac svake sedmice, nadzire službu božju u crkvi; dva nadzornika (guardiani) paze nad imovinom, pohadjaju bolestnike i poklonike, izvješćujuć zbor o njihovim potrebama; blagajnik (camerlengo) odgovara današnjemu blagajniku; dva sudca (sindici) su današnji pregledatelji računa. Kapelan imao je posebno uredovanje. On drži maticu bratima i sestrima; on je svedjer svakomu na ruku, da svaki čas siromašni sunarodnjaci mogu pristupiti u gostinjac, te mora bilježiti dan, kad su došli i pošli. Kapelan mora biti hrvatske narodnosti; samo u slučaju, da medju Hrvatima boravećim u Rimu ne bi bilo sposobne osobe za kapelana, dopušteno je odabrati drugoga od ine narodnosti; ali čim medju Hrvatima ima osoba za tu službu sposobnih, mora se svakako odabrati narodnjak, a ne tudjinac. Razlogom tomu bijaše uz ostalo i to, da se je u svetojeronimskoj crkvi služba božja vršila staroslavenskim, kao što i hrvatskim jezikom. Služba božja u crkvi sv. Jeronima obavljala se prije i kašnje zasnovanja kaptola staroslavenskim jezikom, dok su se manje pobožnosti, kao ruzarij i kršćanski nauk za djecu narodnjaka — za koju svrhu je sam prvi svetojeronimski nadpop Aleksander Komulić oko godine 1600. dao tiskati u Rimu posebnu knjižicu na hrvatskom jeziku, i dobio za to podporu od svetojeronimske bratovštine

1 — obavljali pučkim hrvatskim jezikom; posebice pak i na svečanoj misi pjevalo se je epistolu i evangjelje, kao što se i propovjedalo hrvatskim pučkim jezikom, što se je do dandanas održalo u porabi.

2 Zato je u statutu naredjeno, da svetojeronimski kapelan mora biti Hrvat; a samo za nevolju druge koje narodnosti. Bratovština je medjutim 1544. god. (Acta Hieron. LIV.) ustanovila dva kapelana; a malo kašnje im je broj pomnožan na četiri (Acta Hieron. 1583.). Kapelan je imao duhovnu pastvu nad poklonicima i svim, koji su, bilo kako, od bratovštine zavisili, te je morao paziti, da svi pristupaju svetotajstvima; on je bio dužan voditi poklonike po svetim mjestima vječnoga grada, i sprovoditi bratime i sunarodnjake. Primanje bratima obavljalo se je ovim postupkom. Kad je koji Hrvat želio postati bratimom, mora se lično predstaviti bratimskom zboru. Bratovština 1 Svetojeronimski Arhiv, Decreti g. 1600. a 0 porabi staroslovenske službe božje u crkvi sv. Jeronima spominje Paštrić u svojoj Spomenici oko god. 1667.—9., koja se čuva u Svetojeronimskom Arhivu i to, da je od vajkada bila: „che preti e frati illirici dicevano messa in lingua illirica; e che i nazionali venivano in maggior numero e ascoltavano nella loro lingua con piu soddisfazione". Osim toga, svjedoci u parnici Boghetd, koja je bila tiskana 1717.—9. godine, te se u jednom primjerku nalazi u Svetojeronimskom Arkivu, izrično izjaviše, da je od vajkada bio starodavni običaj u crkvi sv. Jeronima, da se pjeva za svečane mise u hrvatskom jeziku epistola i evangjelje; i to kao posljedica običaja, da su svetojeronimski svećenici služili misu staroslavenskim jezikom. 0 toj povlastici govori i kardinal Bartolini.