VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 25
25 Ovim prihodima je medjutim hrvatska bratovština stala podizati novi gostinjac i kuće oko njega. Na vinogradu ustupljenom od kardinala Ca raffe uz crkvu sv. Jeronima, bi podignut hrvatski gostinjac na jedan kat. A jer je pak okolišni vinograd uslied poplava Tibera bio zakotom grozničavih izparivanja, bratovština dade poguliti loze, te tu ogradi više kuća, gdje su današnje ulice Grottino, Schiavonia, vicolo Schiavoni i kod crkve sv. Roka, što je iznajmljivala ili u nasliedni zakup davala. Tako je novi gostinjac bio providjen stalnim godišnjim prihodom, te su se njegove prilike ne samo dnevice poboljšavale s 11nancijalnoga i zdravstvenoga gledišta, 1 nego je podignućem raznih zgrada oko gostinjca već 1496. god. nastao novi gradski obitavani kotar, nazvan Novini Hrvatskim Varošem (vicus novus IUyricorum) , poznat od tada svedjer pod vulgarnim nazivom Schiavonia (Acta Hier. XXXV.), jer su skoro sami Hrvati u tom predjelu svoje kuće gradili. Osim gostinjca za mužkarce Hrvate zasnovan je i ženski gostinjac zadužbinom Bošnjakinje Marije MiŠljenovićke, dvorkinje bosanske kraljice Katarine. Mišljenovićka je 1485. godine namrla jedan dio svoje ostavštine svetojeronimskom gostinjcu, da se time kupi jedna kuća za zaklonište siromašnih žena hrvatske narodnosti (Acta Hieron. XXVIII.). Bratovština je, doista nešto kašnje, izvršila oporuku Bošnjakinje Marije, te kupila kuću kod crkve sv. Marka, gdje su nalazile zaklona hrvatske siromašne žene. 2 Koncem petnaestoga i prve polovine šestnaestoga vieka pojavljuje se hrvatska bratovština u podpunom razvitku, te je brojila do 30 bratima ukupno. Ona ima, kao i ostale rimske bratovštine upravni odbor sastojeći se od više lica: a) kardinal pokrovitelj, koji je vršio vrhovni nadzor; b) predsjednik (prior, presidens); c) dva nadzornika (guardiani) i d) blagajnik (camerarius), kojih ćemo djelokrug poznije točnije označiti (Acta Hier. 1491., 1515.—6.), te napokon svoga kapelana. Bratovština je svoj zbor obdržavala u crkvi sv. Jeronima, te bi se skupština sazivala znakom crkvenoga zvona (Acta Hier. 1480., 1515.). Osim Hrvata i Slovenaca iz ondašnje kraljevine Hrvatske (današnja Banovina i sredozemna Dalmacija), mletačke Dalmacije (primorje od Novigrada do Omiša), Istre, Bosne i slovenskih predjela Štajerske i Kranjske, medju bratimima spominje se još i jedan Hrvat iz Ugarske (Acta Hier. 1480.). Ne znamo je li već tada i prišlacima iz dubrovačke republike dozvoljen pristup u bratovštinu ; jedan se Dubrovčanin spominje medju svjedocima jedne oporuke skupa s Hrvatima (Acta Hier. 1482.). Srbima, Crnogorcima i Arbanasima nema ni traga. Uz to su se, po običaju ostalih rimskih bratovština, stale primati i Hrvatice, boraveće u Rimu, kao sestrime. Da može stupiti u bratovštinu, svaka sestrima morala je platiti pristojbinu za svieću (la luminaria), a onda je svake godine morala plaćati dvanaest bajoka (K D20 po prilici) za voštenicu, što bi ju bratovština darivala bratimima i sestrimama na dan Prikazanja u Hramu 2. veljače (Madonna Candalora). 3 1 Sr. Moroni, n. mj. 8 Arhiv sv. Jeronima, Decreti, 1547., 3,1V., sr. Crnčić, Starine XVIII , 36, op. 7. 8 Arhiv sv. Jeronima, Paštrićevo izvješće 1651. godine.
