VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 238

238 toga Augustina i Pape Zosima (418). Nu i taj rukopis nosi na sebi biljegu patvorine iz dobe Levakovića i Marnavića. To nam dokazuje opis balkanskih naroda, za koje da pjevaju do danas djela praotaca, to nam dokazuju nesuglasice u tekstu, anakronizmi, oblici jezični i crkovni izrazi sasvim moderni itd. itd. Drugu historijsku činjenicu, na koju se pozivlje odredba Sabora, a koju pobijaju spomenici prvoga reda, potvrgjuje ipak Kostantin Porfirogenet u djelu : De administrando Imperio, gdje kaže da je u Spljetu hram Svetoga Domnija, u kojem počivaju njegove kosti i kosti svetoga Anastasija-'. Nu ta njegova tvrdnja biva oslabljena time, što malo dolje tvrdi istim riječima da u Trogiru počivaju kosti svetog Lovrinca arcidjakona i mučenika

:i

, što je bez ikakova temelja rečeno. Najviše, što se može iz toga Porfirogenetova svjedočanstva izvesti, bilo bi to, da se je u njegovo doba mislilo da u Spljetu zbilja počivaju kosti svetog Domnija. Ali onda kako bismo mogli protumačiti tvrdnju o svetom Lovrincu, za koga se nije moglo nikad misliti da je u Trogiru? Jer nije moguće oboriti spomenike koji tvrde, da je sveti Domnijon biskup solinski mučen pod Dijoklecijanom i sahranjen u Rimu, Toma Arcidjakon prvi se odvaži ustvrditi da ima dva imenjaka, ili gotovo imenjaka. Prvi je S. Domnius Antijokenac, učenik svetoga Petra, mučen pod Trajanom i njegove kosti počivaju u Spljetu, i drugi je S. Domnio

1 podvornik Maksimijana, mučen u Julia Fidentia kod Parme, Čije tijelo ukradoše Solinjani, odnesoše kući i zakopaše uz svog sv. Domnius-a. A kada dogje u Dalmaciju opat Martin, da po papinu nalogu prenese svete moći, on ostavi Domnius-a prvoga biskupa, a odnese ovoga Domnijona. Time je arcidjakon htio složiti svoje lokalno rodoljublje i taštinu sa historijom. Ali toga nije niko prije njega ustvrdio, a on sam nije nam ostavio ma ciglog dokaza za tako smjelu tvrdnju, niti je naznačio odakle je crpio tu vijest. Ivan Tomko Marnjavić, hitriji od Arcidjakona, uvidivši očevidnu nemogućnost zanijekati, da je u Dioklecijanovo doba opstojao u Solinu biskup Domnijon pristade uz arcidjakonovo mnijenje, da su dva Domnija ali oba biskupa solinska: prvi, Petrov učenik sahranjen u Spljetu, drugi kasniji sahranjen u Rimu. Farlati pak pristaje sa svim uz Arcidjakona, ali u ovom pitanju pun je protivurječja. Pobija s jedne strane mnijenje Marnjavićevo, da su dva biskupa 1 c

0 vaèç Toö âyiou Aćfj.vou, ev to xaxàxstxat. b a&xôç Sytoç A6fj.voç . . . àitôxEixa'. 3è xal ÊV auxû câ> xâaxp(p 6 àyioç 'Avaaxâaioç

. Corpus scriptorum hist. byzant. vol. 111. Bonna 1840 str. 137. 2 'Ev 8è xt}> ahxC» xâaxptu àjroxEtxa'. b aytoç [iâpxop Aaopévx'.oç 6 àp^Siâxtov, lbid. str. 138. :1 Postmodum vero tempore Diocletiane et Maximiane persecutionis alter simili nomine martir fuit, qui Domnionis vocabulo, a nomine pontificis Domnii modicum differt. Sed hic fuit unus ex cubiculariis Maximiani tiranni itd. Histor. salonit, edidit Rački c. III. str. 9.