VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 16
16 vatsku, 1 dok podanik mletački, Spljećanin Marko Marulić (rodj. 1450. godine), svoj jezik, kad hrvatski piše, nazivlje „harvackim" , a kad latinski, onda ga nazivlje „naš vulgarni jezik" ili dalmatinski. Tako njegova glasovita Judita nosi ovaj naslov: „Libar Marka Marula Splićanina, u kom se uzdrži istorija Judit u versih hdrvackih složena". 2 Evo kako pak latinski piše Marulo : „Marcus Marultis Dominico Papali salutem. Comment ariolum a te in Craina nuper repertum inter vetustissimas gentis illius scripturas, Dalmatico idiomate compositum, tuo rogatu latinum feci, Croatiae Dalmatiaeque regum gesta continens (t. j. Dukljanska kronika XII. ili XIII. vieka), res certe digna relatu, et quam non solum nostrae vernaculae linguae gnari, sed etiam Latini inteligant — — Anno Christianae salutis M. D. X." 3 I na svom prevodu: „Knjige Ivana Gersona — Od naslidovanja Isukrstova" — ovako Marulić zaključuje: „Hoc opusculum de Latino sermone in Dalmaticum a Marko Marulo fuit conversum anno Dominice Incarnationis M. D. die XX. Juny".* Zadranin Šimun Begna Kožičić, modruški biskup, a Marulićev suvremenik (f 1536. g.), što se je prodičio svojim govorničtvom na Lateranskom saboru 1512. g., evo kako nazivlje u svojim spisima jezik narodni: „Misal hrvački", preudešen po narodnom govoru, što ga u svojoj domaćoj tiskari napečatao 1531. godine. Posvetio ga je pak svomu prijatelju, poznatom diplomati, a rodom Spljećaninu, najprije skradinskom pak trogirskom biskupu Tomi Nigru (f 1525.), te ga moli, neka mu napiše knjižice od hrvačke zemlje i od hvali njeje. b Da i pisci dalmatinski sljedećega XVI. vieka, poimence Ninjanin Petar Zoranić, Zadranin Juraj Baraković, Korčulanin Vidalić, Hvaranin Lučić, Dubrovčanin Nalješković i drugi narodni jezik u Dalmaciji mletačkoj zovu hrvatskim, to je suvišno ponavljati. 8 Spomenut ćemo samo napokon službenu mletačku izpravu XVI. vieka, koja izrično potvrdjuje, da je mletački posjed u sjevernoj Dalmaciji hrvatska zemlja. Mletačka vlada dala je naime od narodnoga sbora posobâ ninskoga i zadarskoga kotara u Novigradu 1551. i 1553. god. popisati sve pravne običaje („hrvatski zakon"), koje je pak usvojila u sudbenom postupku. Taj narodni zakonik u službenom talijanskom prevodu počimlje ovako: A laude di Dio MDLL, alii 12. Febbrajo a Novegradi. — Qui de sotto scriveremo le consuetudini che sono sparse nel paese di Croatia cominciando da Zara fino a Nona le quali consuetudini hanno amminislrato i nostri avi etproavi e noi dopo di loro.' Ovom javnom izpravom žiteljstvo mletačke sjeverne Dalmacije izpovjeda se pred mletačkom vladom hrvatske narodnosti, a to i mletačka vlada, u svom službenom prevodu, ovjerovljuje kao javno poznatu činjenicu. 1 Dukljanska kronika, IX. Sr. Surmin, Povjest književnosti, 1898., 40. 2 Mletačko izdanje 1521., sr. Stari pisci hrvatski, Zagreb, 1869. Predgovor, LXXVI. 3 Kod Lučića, De regno Dahn, et Croatiae, Amstelodami 1668., 503. 4 Na rukopisu XVI. vieka; sr. Kukuljević, Stari pisci hrvatski, L, LXXV. 5 Sr. Surmin, n. dj. 59. 6 Za navode sr. Ante Split (Baračt, Hrvatski naslov u našoj starijoj književnosti, 1897. 7 Processi di spedizionc solio il regime delV Illmmo Signor Ani. Navagicr conte di Zara, a carte 143; od koga ima više prepisa, te je bio tiskan u pirnoj brošurici Bulat-Baša u Zadru 1863., sr. Jelić, Moći sv. Šimuna Bogoprimaoca u Zadru, u Radu, CXLV., 181 i d.
