VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 172

172 34to. Koja sela u kotaru pravdu imaju, da bi ostalo kako smo kod princa prosili, da vsaka stranka umpartajiš tri kneza sebi uzme jednog oficijera komu odavle, koj bi popiso od knezov kak se poravnaju, i ako bi koja stranka nepristala na ono poravnanje onak kako oficijer od nih knezov svedočanstvo popiše, da se Comendantu regementskomu pošalje, i on takovo k sudu auditorskom preda na dosudjenje, jedno da knezi bližni u kotaru bolje poznaju, a drugo za siromaštvo manje troška, ar u takvu poslu Gda oficijeri i auditori vnogo penez potrebuju i najvećma od ovud siromaštvo dohadja, zato primorani smo za ovaj način moliti. 3Sto. Osebujno ponizno molimo ciele obćine, kako prede Cesari hristijanski zakon ne unite u miru držali prez vsakoga bantovanja, kako rimski, u svom od pričetka naselenja generalije do prišedku k nami Gpodina generala grofa Pataczija mirni živeli i veselili se jesmo, a kako spomenuti Gpodin general k nami došel na General Vice Comandu, nas sve uvredil i čisto u žalost postavil, koje ponizno molimo i cesarsko Veličanstvo, da bi nas, koji smo zakona grčanskoga neuniti mirno u zakonu našemu poleg obšte narodni privilegi u veri i zakonu mirno milostivno obdržali, i nikakove sile činiti, neprepustiti, kako takajše manastir naš Marču, koj od naših pradjedov neunitoga zakona sazidan jest najviše prirodnoga milosrdja nam pak vazvratiti. I k ovijem punctom hoće se po deputijerte više poslati, kad u Beč dodju, koja se naprvo dadu. Pisano vu Severinu dan 2Stog Januara leta 1755. Nih Veličanstva verni i pokorni umiremo ponizni služiteli cela obćina generalije varaždinske.

1 Dok je krajiško odaslanstvo u Beču boravilo, krajišnici su uzalud neuztrpljivo čekali vijesti iz BeČa. Oni su se istina razišli iz Severina, — ali samo uvjetno, — ako im se najme izpuni po Beecku zadano obećanje, — da će kraljica sve njihove tegobe uvažiti. .Nu pošto nije iz Beča nikakov odgovor stigao, a niti poslanstvo se vraćalo nije, to se je generalat opet počeo uzrujavati. Stoga izjavlja general grof Drašković, koj nije u to doba u vojničkoj službi bio, bojazan, da će se krajina na novo pobuniti, te sa sada biesnećom seljačkom bunom sdružiti : „In hoc itaque negotio nisi aliquid sero, aut per Parochias populo notificetur, ut de omnibus supersedeant Rustici, quod quaerimoniae ipsorum suo tempore ordinatae Commissioni detegant, nunquam mea paciflcentur opinione, et in his circumstantiis Sua Majestas Sacratissima, non credo potentia, sed dementia flectere poterit. Si generalatus ipsos non protegat, tarnen et ipsorum tumultus non postrema meretur reflexione, qui adhuc sopitus non est. Et ex quali provincia miles germanicus accipi poterit, cum vix in aliqua provincia plena fidelitas. Et unde allendus miles, haec omnia in considerationem summi deberet."

1 Još bolji dokaz uzrujanosti u generalatu podaje ova viest : „Hoc momento abivit Viennam Curerius, referens Generalatus Varasdinensis Incolas no•* 1 Ratni arkiv u Beču od god. 1755. br. 598. 1 Arkiv b. Raucha br. 159. c. Pismo generala Draškovića iz Bukovca 10J3 1755. — podbanu Rauchu.