VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 165
165 kapetanom Kengjelom, koga pukovnikom zove prenosi isto tako u Križevac. Za Fabijančića, koj je valjda istovjetan sa Krčelićevim Habijancem, veli da je ubijen, a Krčelić veli da si je život prstenom odkupio. Za Krčelića piše, da ga na četvero rasjekoše, a da se je to u istinu dogodilo, to bi bez dvojbe i njegov brat to opisao bio, koj osobito glede njega navodi sve potankosti, naročito, da se je izpovjedio prije smrti u Trnovitici kod franjevca Kvirina Horvata, te da je i oporuku načinio. Isto tako nestoji njegov navod, da je ubijeno četiri katoličkih svećenika. Svakako je dogadjaje poznao najbolje župnik u Trnovitici Karasman, jer je od Severina kojih 20 kilometara udaljen bio, pak je mogao najbolje saznati što se u Severinu sbiva ; a on izviešćuje u dogovoru sa svojim podjašprištom biskupa, da su tri dana častnike ubijali i to srijedu, četvrtak i petak, neoznačiv datuma, koju viest medjutim popunjuje Krčelić veleći, da su castnici dovedeni 22. i 23. u Severin i tamo ubijeni. Pošto su župnici svoje izviešće odaslali biskupu 26. siečnja, to bi oni nabrojili i imena ostalih Častnika, da su 24. i 25. ubijani. Krušec je čuo, daje nestalo župnika, koji su se posakrili, pak je mislio, da su ubijeni. Prema izviešću Stjepana Cuntića, upravitelja biskupskoga dobra Gradec, su buntovnici iz Severina poslali u Križevac 200 oružanih momaka, da si osjeguraju ondje nalazeći se barut i olovo za eventualnu buduću potrebu, a nejavlja ništa o kakvoj buni u samom Križevcu, i o ubitom popisnom povjereniku Widmonu, kojega Krušec spominje. Cuntić piše, da su u krajiškom selu Zvekovci (župa Dubrava) zemljomjeri pod nadzorom častnika Švaigera i Hrusstana zemlju mjerili, pak je neke subote pod večer navalilo na njih 300 krajišnika. Svaiger sretno pobjegne k župniku u Gradec a Hrustana krajišnici uhvatiše. U okolici se pripovjeda, da buntovnici kane ubiti konskriptora grofa Patačića, pak da se kod Lepavine sabiru, da podju odanle osvajati Marču. Neki Dončević pripovjedao je Gjudu i gradečkomu kapelanu, da je vidio deset krajišnika, koje je po monduri prepoznao, da su iz kostajničke i glinske pukovnije, pak ovi prolaze selima, te izazivlju krajišnike križevačke pukovnije na bunu. 1 ) ' • Možebiti je Svaiger i Svivoda isto ime razno pisano, te u obće niti nije bilo popisa za monduru u siečnju, već se cieli opis Krušćev tiče zemljomjera, jer ni jedan drugi izvor ne potvrdjuje navode Krušca. U ostalom sam Krušec u nastavku svog pisma (Continuatio) sam priznaje, da nije ubito više od pet častnika, a viest o ubitih svećenicih ne ponavlja. „Post peractam 5 officialium a Crisiensibus caedem, quietiora omnia nunciabantur, quum illi legatos Viennam mittunt". 2 ) Od 20. siečnja do prvih dana veljače bili su buntovnici na okupu u Severinu, dali su si čitati i tumačiti privilegija, te viećali o tegobah, koje će posebno odaslanstvo predložiti kraljici. Sve to vrieme ležali su ubijeni castnici nepokopani i goli, da im se rane vide, na užas i strah svim onim, koji se ne J ) Tajni dvorski Arkiv u Beču: Izviešće S. Čuntića iz Gradca 27'1 1755. biskupu Tausiju. 2 ) Katona 1. c str. 538.
