VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 77
77 No mi moramo razlikovati doba, kad se zbilo ono, što se u bilješci veli, od dobe, kad je ova nastala. Pošto se u bilješci veli, da je Koloman sazvao sabor, da na njem raspravlja s velikašima o tom, kako će se neoskvrnjena sačuvati sloboda Dalmacije, i da je tu slobodu i prava kraljevine prisegom potvrdio, to je posve vjerojatno, da je on to učinio onda, kad je prvi put dobio u ruke vlast nad Dalmacijom, i kad se je krunio za kralja Hrvatske i Dalmacije, naime poslije toga, kad se na Dravi pogodio s hrvatskim plemenima i njihova im prava potvrdio, dakle najprije Hrvatskoj, onda Dalmaciji, pod kojom su se tada razumijevali piimorski gradovi. Appendicula pak trogirska kaže nam, da se je pogodba zbila g. 1102., a povelja dana opaticama sv. Marije u Zadru veli, da je Koloman krunjen takodjer god. 1102. u Biogradu na moru, 1 s toga je posve vjerojatno, da je Koloman još iste te godine 1102. potvrdio prava Dalmacije. Prema tomu bit će g. 1102., stavljena od Kukuljevića na čelo bilješke, svakako opravdana u toliko, što nam ona pripovijeda zgode, koje su sc zbile g. 1102. — Sto se pako tiče godine, kad je ta bilješka napisana, moguće je, da je ona napisana još iste godine 1102., ako uzmemo, da je pisac imao pred sobom koju listinu od iste ove godine, u kojoj su bili navedeni svi oni biskupi i velikaši, koji se nabrajaju i u bilješci ; ako li pako uzmemo, da je on ta imena izvadio iz rapske listine od g. 1111., onda naravno moramo uzeti, da je ona nastala ili te godine 1111. ili poslije nje. II. Privilegija dana hrvatskim plemenima. — Pacta conventa. Ako Kršnjavomu i nije pošlo za rukom, da dokaže, da je bilješka o dogodjajima g. 1102. izvadak iz rapske listine od g. 1111., zato je ipak vjerojatno ono, što veli o trogirskoj appendiculi, da je ona izvadak iz privilegija Kolomanova, dana hrvatskim plemenima g. 1102., kano što je takav izvadak i bilješka Krčelićeva, 2 koja je sadržajem slična trogirskoj appendiculi. U Krčelićevoj se bilješci naročito veli, da je jedna vijest o Kolomanu uzeta iz njegova privilegija, što ga je on dao knezu Mrmonji iz roda Subića („Singidunus, Colomano régi eharus, Zagrabiensem rexisse ecclesiam in privilegio Marmogne de génère Subithorum a Colomano rege 1102 dato, invenitur in archivo Zriniano"), a posve je vjerojatno, da je iz toga privilegija uzet i ostali sadržaj te bilješke, koji spominje, kako su se Hrvati nagodili s Kolomanom. 3 Isto tako veli pisac pravo, da je takov privilegij podijeljen i ostaloj jedanaestorici hrv. plemena, jer pošto nam trogirska bilješka kaže, da su se zastupnici 12 plemena 1 Oboje navodi Kukuljević „Cod. dipl." II. 4. i 5. i „Jura" I. 23. i 24. 2 Balthasar Kercselich „Historiarum cathedralis ecclesiae zagrabiensis etc." Zagrabiae p. 74. 3 Kršnjavi je u ovom pitanju protivuriječan. Na strani 142. navodi Krčelićcvu bilješku, u kojoj se spominje povelja plemena Šubić, a na to dodaje ovo: „Da li je osim toga ta povelja još nešta drugo sadržavala, neda se apsolutnom sigurnošću dokazati; ali je vrlo vjerojatno, da je spomenuta pripovijest o biskupu Singidunu bila u savezu sa ostalim pripovijedanjem Krčelićeve bilješke". Iz toga slijedi, kano da i Kršnjavi drži. da su i ostale vijesti u ovoj bilješci crpene iz one povelje. No na strani 156. veli sasvim protivno : „Sto pisac Krčelićeve bilješke spominje krunidbu Kolomanovu, nema vrijednosti, jer se ne zna, kada, gdje i tko je u blijesci pisao sve te riječi, koje sa samim dokumentom nisu u savezu".
