VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 34
34 20. Ni jedan tudjinac ne može uzeti u zakup daću (tributum) trga Ivanića, pošto pristoji gradj anima pravo prekupa. Ovi su mogli uzeti u zakup ovu daću vazda uz cienu, koju je tudjinac nudjao. 21. Stranac ne može protiv gradjana ivanićkih odrediti borca za dvoboj. 22. Ivanićani su prosti od svakog dopremljivanja (vožnje), naročito mreža, kovi ili kojih mu drago biskupovih stvari. 23. Biskupov župan i prokurator kurije ne smije protiv gradjanina ivanićkih primati jamčevine nit parnice, već ako imade što proti njima, ima se potužiti njim samima, koji će sa svojim sudcem sa strane krivca dati mu dužnu zadovoljštinu. 24. Stanovnici ivanićki, kojeg mu drago stališa, koji su budi od predŠastnika biskupa Eberharda, ili od njega samoga oslobodjeni od plaćanja daća komori biskupskoj, dužni su ipak plaćati obćini ivanićkoj kao ostali gradjani, a naročito imadu podavati živež. 25. Gradjani ivanićki imadu pravo uživanja šuma, koje uživaju i ostali biskupovi podložnici ivanićke pokrajine. Valjda još zadnjih godina XIV. vieka podielio je kralj Sigismund slobodnom mjestu (libéra villa) Ivaniću pravo godišnjeg sajma na dan uzeća B. D. M. (15. augusta) te na dan prije i dan poslije toga blagdana. Ta povelja odredjivala je takodjer, da je taj sajam prost od svake daće, koja se je inače ubirala za grad Gumpneč u Lupoglavu. Ova ali povelja izgubljena je za onih burnih dana pod konac četrnaestog vieka. Radi toga zamoliše Ivanićani, da im kralj Sigismund ovo sajamsko pravo obnovi i potvrdi. Pošto se je kralj, kako povelja veli, na to podieljeno pravo živo sječao, i ne hoteći, da Ivanić radi toga strada, usliši njihovu molbu, te ovo obnovi i potvrdi poveljom, izdanom u Budimu 5. marca god. 1405. Povelja ova odredjuje sliedeće: Obnovljuje se pravo sajma za Ivanić na dan uzeća B. D. M. te dan prije i poslije, slobodna od svake jurisdikcije, osim sudca ivanićkoga, kako to pravo uživa Čazma, i od svake daće na mostovima, prelazima preko voda. God. 1407. dodje pred kralja Sigismunda sudac ivanićki Blaž, koji ga u ime svojih sugradjana zamoli, da potvrdi povelju Eberhardovu. Kralj to učini iste godine 29. augusta, izdavši o tom svečanu povelju, u kojoj je doslovce prepisan tekst rečene Eberhardove listine. Kad je god. 1422. drugi dan blagdana sv. Jurja mučenika (25. travnja), biskup zagrebački i kraljevski kancelar Ivan držao glavnu skupštinu u Dubravi u svrhu izpitivanja prava i sloboda svojih podanika, dodje pred njega Blaž pisac, sudac ivanićki, te ga zamoli, da potvrdi povelju Eberhardovu od god. 1404. To učini biskup Ivan poveljom, izdanom u Dubravi 6. maja. god. 1422. Ivanićane osobito je volio ban Matko Talovac, koji ih je osobito preporučio kralju Albertu. Da se pospješi razvitak samoga mjesta, koristan i po cielu zemlju, izda kralj Alberto u Budimu 18. februara g. 1438. povelju, kojom je na molbu spomenutoga bana Matka podielio Ivaniću pravo godišnjeg sajma i to na osmi dan poslije uskrsa te na blagdan sv. Ivana Krstitelja. Time je opet u gospodarskim prilikama Ivanića učinjen zamašan korak. Kad je biskup Osvaldo Thuz zasio stolicu zagrebačke biskupije (1466.), prva mu je bila briga, da točno izpita slobode i prava svojih predijalaca i podložnika, osobito s toga razloga, jer su se iza smrti biskupa Ivana (f 1433.)
