VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 27
27 20a. (Toma dg. Monoszlö) (1209.). Po Klaiću bili bi na temelju jedne povelje Andrije II. od god. 1209., koja je izdana u „Starinama" XXL p. 251., medju svjedocima ban Toma i palatin Nikola, sin Borcha. Žalibože ne stoji mi izvornik ove povelje na raspolaganje, tako, da se ne mogu o njenom sadržaju izraziti. Jedno je ipak sigurno: da onaj datum ne može biti izpravan. Temelji se to na ovom: a) god. 1206.—1209. palatinom je neprekidno Cepan dg. Györ, da je to navlastito god. 1208. i 1209., dokazuju Fejér III. 1. 66., III. 2. 467., Knauz I. 194., Wenzel I. 98., VI. 325. 334. Pošto je već 1209. umro (Wenzel XI. 106.), naslijedi ga god. 1209. brat mu Boto, koji je palatinom neprekidno do 1211. b) Nikola, sin Borhov, isti je onaj Nikola dg. Szâty, sin Baršov, koga već poznamo, te koji je bio palatinom god. 1205., 1213.—1214., 1219.—1222. i 1226. Ban Toma, o kome se ovdje govori, sin je bana Makarije dg. Monoszlö. God. 1206. dobije od Andrije II. Szontu u bačkoj županiji, te je onda samo prosti časnik tjelesne straže. 2 Godine 1221. je veliki župan županije vukovske, pa se mijenja te godine s banom Ochusom (Atyasz) dg. Vâzsony za neka dobra u Hrvatskoj. Ochuz mu daje Hrastelnicu u zagrebačkoj županiji, koje je bilo njegovo nasljedno dobro, a zato dobiva u istoj županiji Durnić, Ližnić, Polu i Rufu, koje je Toma dobio od kralja Andrije. 3 Godine 1229. prigodom uredbe prilika njegovih posjeda u bačkoj županiji, nazivlju ga „ban", a da se njegova banija ne označuje. 4 Pošto je od god. 1228.—1232. neprekidno Jula dg. Kân bio pravi ban slavonski, jasno je, da je Toma, ako se oznaka „ban" odnosi na Slavoniju, o čem ne dvojimo obzirom na njegove posjedne okolnosti, i ako on nije bio samo naslovni ban, godine 1229. mogao biti samo podban, pošto sličnih primjera vrlo često nailazimo. 1 god. 1231., kad mu je Andrija II. sva njegova dobra potvrdio, nazivlju ga banom, a da to zbilja nije bio. Tom zgodom pripovijeda Andrija, da mu je Toma svoju vijernu odanost zasvjedočio već onda, kad su medju njim (Andrijom) i kraljem Emerikom buknule poznate razmirice, te da se nije dao otkinuti od njegove stranke ni tamnicom, u koju ga Emerik bacio, ni grožnjama i zlostavljanjem. Otkako je Andrija sjeo na prijestol, pokazao se vazda opreznim, u svakom pogledu vrijednim i dostojnim povjerenja čovjekom, koji je i onda Andriji vjeran ostao, kad je Andrija u Palestini boravio, a dotle mnogi velmože razvili buntovni barjak. U jednoj ruskoj vojni bio je pače ranjen. 5 Kad je mladji kralj Bela iste godine polvrdio povelju svoga oca, koja se na to odnosi, nazivlje Tomu samo „bivšim banom". 6 Godina njegove smrti nije nam poznata, ali mogla bi biti 1237., pošto ove godine žena njegova i sinovi dijele svoja imanja. 21. Bertold od Andechs-Merana 1209.-—1211. f 1251J2. Potječe iz suverene obitelji Andechs-Meranske. Otac mu Bertold (f 1204.) bio je hercegom meranskim god. 1180., hercegom hrvatskim i dalmatinskim g. 1181., markgrofom istarskim 1188. Po tome je snaha bana Ampoda (Ampudina) bila tetka gore 1 Za god. 1209. svjedoče za nj Fejér III. 1. 78., Knauz I. 192. 193., Wenzel VI. 334., XI. 94., 95., 102. 2 Hazai okmânytâr VII. 3. 3 isto tamo 8. 4 isto tamo 15. 5 Wenzel XI. 218 -230. 6 Isto tamo 234.
