VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 264
264 Iz ovih priloga doznajemo, da je knez Martin Frankapan u polovici XV. stoljeća bio patron opatije u Topuskom. No kako je bio politički protivnik kralja Matijaša, te je pristajao uz njemačkoga kralja Fridrika III., kralj je Matijaš njemu g. 1465. uznijekao patronatsko pravo, te je za opata u Topuskom predlagao papi Pavlu II. dominikanskoga redovnika Eusebija. Malo zatim pokorio se je knez Martin Frankapan, te je tada kralj Matijaš vratio knezu uz ino i patronatsko pravo na opatiju u Topuskom. To je pravo knez Martin i vršio, kad je 6. veljače 1468. nakon smrti opata Fridrika Mindofora izpražnjenu opatiju podijelio kleriku zagrebačke biskupije Jurju, sinu Martina od SteniČnjaka. Tako doznajemo iz potonjega priloga za dva do sada nepoznata opata u Topuskom. Vjekoslav Klaić. i v Sibila Katarine Zrinske. Nikola pl. Mixich, vlastelin u Sv. Heleni, posjeduje knjigu u rukopisu sa ilustracijami, koja je veoma interesantna za našu stariju literaturu. Sadržaj knjige je igra sibile. Format je 4129 cm. Na korici s prednje strane je napisano: „1670. na 2. Aprila u Chakauchu" , uz to je perom narisana ruka, zatim slovo W, a pod time S, dva srca i opet SSS. Niže dole narisana je grančica sa razcvatom ružom i druga grančica neopredieljene forme, pod time je napisano: Graff Markes Frangipan Catarina Zrinska Graficha. Gosp. Laszowski konštatovao je, da je to podpis Katarine Zrinske. Gornji napis i podpis potiče od iste ruke. Knjiga ne ima nikakova naslova, već umah sliedi kolorirana slika, koja predočuje kolo sreće, za koje se hvataju mužkarci i žene, od kojih jedna kao kraljica sjedi s krunom i žezlom u ruci na vrh kotača, dočim drugi sunovratce s kotača padaju. Sljedeća slika prikazuje djevojku zavezanih očiju, kako stojeć u školjki plovi morem, držeći u desnoj ruci razapeto jadro. Nad djevojkom lebdi araor u zraku te odapinje strelicu za djevojkom. Za tim sliedi 21 kolorirani kolobar, od kojih je svaki razdieljen u 21 polje, a nad kolobarom su pitanja, primjerice: Bude li koteri dugo siuil na Szuitu. U sredini kolobara su naslikane ptice. U periferiji svakoga polja je 21 kombinacija kocaka od l —6, a pod svakom kockom je napisano, gdje se ima tražiti odgovor, n. pr. „Poidi k Riszu na Bakar". Iza toga sliedi 21 kolobar, koji u sredini imadu naslikanu četveronožnu životinju. Ovi su kolobari takodjer razdieljeni u 21 polje. Na periferiji kolobara su imena gradova i dvorova, i to današnjih županija ličke, ogulinske, zagrebačke, križevačke, varaždinske te Medjumurja. Iz slavonskih županija ne ima nikakovih imena. Pod timi imeni gradova citira se poglavje i kitica, koja daje odgovor na pitanje. Sada sliedi tekst razdieljen u 12 poglavja, a na čelu svakoga je bojom naslikana po jedna sibila, te se poglavja diele po sibilah na persijsku, libijsku, delfisku itd. Svako poglavje imade 37 odgovora u čakavskom narečju, a svaki odgovor sastoji iz versa od četiri redaka vezanoga sloga u dvanajstercih. Versovi su tako rimovani, da sve četiri dvanajsterca svršavaju istimi slovkami. Odgovori nisu baš duhoviti, držani su u šaljivom tonu i često prelaze granice pristojnosti, dapače ima mnogo veoma lascivnih. Primjera radi evo nekoliko kitica:
