VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 18
18 pretpostava. 1 Neki cornes Martin dariva oko god. 1136. zemlje benediktinskom samostanu Catar u županiji zaladskoj, a uz to spominje, da je onaj dio Čatara, koji je prije bio vlasništvo njegova rodjaka Aleksija, već za života toga Aleksija pripadao samostanu. 2 Pošto dakle taj Martin u županiji Zala posjeduje mnogo dobara, a kasnije (1263. i 1284.) nalazimo pokroviteljima Gatara članove doseljenog iz Njemačke plemena Gutkeled, drži spomenuti pisac, da Martin i Aleksije takodjer pripadaju plemenu Gutkeled, te ovaj Aleksij lahko može biti istovjetan s banom, koji je Toplice zagrebačkom kaptolu ostavio. Paulerovo mnijenje o tome dakako samo je hipoteza; nu jer je hipoteza u znanosti ono, što u ljudskom životu nada, a u trgovini spekulacija, treba je tim više u obzir uzeti kao putokaz budućim sretnijim ispitivačima, pošto — po mom nemjerodavnome mnijenju — ima nešto za sebe. Iz Martinove povelje naime vidi se, da Aleksije oko godine 1136. nije više živio, da je bez baštinika umro, to se pak sasvim slaže s Belinom poveljom od 20. kolovoza godine 1181. Pošto ćemo diljem našega promatranja vidjeti, da su banovi slavonski većinom bili imenovani izmedju posjednika županija uz Dravu : Zala, Somogj, Baranja i Bač-Bodrog, to se Martinovi imovni odnošaji sasvim slažu sa tom više puta spomenutom hipotezom. 5. Belus (Beloš) 1142.—1158. Gledom na točni izgovor njegova imena, dozvoljavam si ovdje, da izrazim svoje čvrsto uvjerenje, da se to ime treba da izgovara „Beloš". To ne dokazuje samo okolnost, da na primjer još danas kod Srba nalazimo imena Uroš i Miloš, nego i to, da se u savremenim poveljama uz polatinjeno ime Belus dosta često nalazi i naziv Belos. Obzirom na njegovo porijeklo — ako uzmemo, da ga veći dio ljetopisaca zove avunculus, dakle ujakom Gejče IL, i da je kroz neko vrijeme bio vladajućim velikim županom srbskim — možemo u njemu mirne duše vidjeti brata kraljice Jelene, dakle sina velikoga župana Uroša. Povelja kod Fejéra II. 117—-118., koja u svojoj klauzuli ima dux Belus-a, nije datirana. Datum 1142. označio je Fejér samo u rubrumu ove povelje. Povelja kod Fejéra II. 120—124., koja god. 1145. spominje uz paléttina Beiusa kurialnoga suca Rednalda, jeste falsifikat, isto kao stoje krivotvorena i ona povelja, koja tobože potiče od godine 1055. (II. 148.) i kojom inače kao palatin nepoznati Gerson potvrdjuje diobu dobara medju Belusom dg. Örs i njegovim bratom. Ne može se uzeti, da je možebit godine 1163. umro, za to, jer vijesti o njemu te godine nestane. To se jednostavno tim može tumačiti, da on kao pristaša Ladislava II. i Stjepana IV., poslije smrti ovoga nije od Stjepana III. nikakovu državnu službu dobio, jer valjda izmedju obojice nije došlo do izmirenja. Klaić uzimlje za sasvim stalno, da je Albeusus, koga spominju u nekoj povelji od godine 1164. „in loco bani" identičan s našim Belošom; neka mi velezaslužni istražilac oprosti u ime istraživanja, kome je svrha samo istina, ako prema ovome zauzimljem protivno stanovište, koje ću u slijedećim recima obrazložiti : 1 Op. cit. 297, 606. 2 Fejér: II. 88.
