VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 221

da podadu protestantima neke povlastice, prosvjedova ban hrvatski Toma Erdödy proti tomu najenergičnije. On potegne mač iz korica, pa dovikne Madžarima : „Ovim ću mačem istjerati tu luteransku kugu iz svoje zemlje, te ćemo se prije odvojiti od Ugarske, nego li dopustiti, da se ta kuga ukoreni u našoj kraljevini. Imamo tri rijeke: Savu, Dravu i Kupu, iz jedne od ovih dati ćemo piti tim novim gostovima".

1 Ali ne samo da je hrvatski sabor češće odrešito postupao proti protestantima, već se to dogadjalo i na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru. Bit će, da je u tom pogledu bilo stvorenih zaključaka već god. 1548. i 1550., jer se požunski državni sabor na ove zaključke poziva, koji su bili uvedeni protiv protestanata. Na tom saboru umoliše i kralja Maksimilijana, da potvrdi već pod Ferdinandom izdane zakone.

2 Za to vrijeme bijaše još i u hrvatskom saboru i u carevinskom vijeću pretežna većina ka- ; tolička. Ali već god. 1578. traži se na'zajedničkom saboru u Požunu, da car Rudolf dopusti protestantima slobodno bogoslužje, kako je to učinio i u drugim svojim zemljama. No proti tomu prosvjedova sveukupni katolički kler, te Rudolf odmah odgovori, da on to nije nigdje drugdje dopustio, pa ne će dopustiti ni u zemljama ugarske krune, pri čem se poziva na neke zakonske članke od god. 1572.

3 Na zajedničkom državnom saboru od god. 1570., dne 13. travnja, bude zatim zaključeno, da se protestanti i Židovi imadu odmah izseliti. makar imali i vlastite kuće.

4 Sto se tiče specijalno hrvatskog sabora, otklanjaše isti dosljedno uvedenje protestantizma. Kralj Rudolf potvrdi u jednoj diplomi slobodu i samostalnost Hrvatske u pogledu autonomije u crkvenim stvarima, a iz nova potvrdi zak. članak 22. : 1604. na zajedničkom saboru od god. 1607., za što ga je hrvatski sabor bio već umolio.

5 Delegati Hrvatske i Slavonije bijahu zagrebački kanonici Baltazar Napulji i Nikola Malenić. Ugarski protestanti sačuvaše svoju slobodu god. 1607., te sada upriješe sve sile, da je postignu i za Hrvatsku. Zato budu opet poslani posebni hrvatski delegati na državni sabor u Požun, i to bijahu Franjo Orehoczy, Gregor Peteö i Stjepan Patačić. Oni dobiše ove upute: U Hrvatskoj nema mjesta drugoj vjeri do katoličke, koju su štovali i prijašnji kraljevi ugarski, s kojima se i zemlja diči; Hrvatska je pristupila Ugarskoj kao saveznica, pa na isti način može i odstupiti od saveza.® U vjerskim se stvarima ističe osobito Patačić. I druge godine 1608. poprimi hrvatski sabor zaključke protiv protestanata.

7 Da bi se reformaciji što bolje na put stalo, budu u Zagreb pozvani Isusovci," a Pavlini opet namješteni u Medjumurju, te Franjevci u Karlovcu (god. 1618.) i u Samoboru.

9 Koncem 16. stoljeća bijahu u Samoboru 4 katoličke i 1 protestantska crkva, koju su podupirali osobito ban KriŠtof Ungnad i žena 1 Smičiklas: op. cit. II. 110. 2 Fraknoi: Mon. Hung. III T. 7. pag. 167—168. 3 Ibidem 238., 253., 279. 4 Ibidem 321. 5 Verhovac: op, cit. 332. 6 Bedeković: Natale solum St. Hyeronimi 262. 7 Kukuljević: Jura R. Cr. II. 67. 8 Smičiklas: Povjest Hrvatske II. 91. 9 Lopašić: Karlovac 116.