VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 123

123 1451. (18. Maii, Themesvar). Gubernator Ivan Hunjad piše mletačkomu duždu Ivanu Foskaru, da „Thomae, priori Auranae, fratri nostro" povrati grad Vranu u Dalmaciji, jer je taj grad „locus principalis eiusdem prioratus". Joannis de Zredna epistolae (Schwandtner, Scriptor. rer. Hung. II. 103—104). 1453. (14. Aprilis, Budae). Toma prior izdaje listinu, kojom dariva u ime reda Ivanovaca meštru Ivanu Vidovu Mohorskomu neki posjed u novogradskoj županiji.. Kukuljević, Priorat Vranski, p. 100. 1455. Magnificus „Thomas Zekel, prior Aurane" vodi parnicu contra Ladislaum Thytheus de Bathmonostra. Codex Zichy, IX. p. 480. 1458. (18. Martii, Budae). Mathias rex fideli suo, venerabili et magnifico Thome Zekel de Zenthgyurgh, priori Aurane, scribit, ne ad civitatem Zagrabi ensem manus suas ingerere présumât, sed ea, ad que pro recuperacione castrorum et dominiorum regnorum Dalmacie et Croacie deputatus existit, fideliter usque ad effectum finem prosequi debeat. Tkalčić, Mon. civit. Zagrab. II. p. 263. 1459. . . . Thomas Auranae prior de familia Zekell, superiorem vastabat Sciauoniam, ac Bosako, castrumque Kemlek occupavit. Castra item Kozara, Verbaz, Stenichnjak etc. Kercselich, Not. prael. p. 285. 1460. . . . Joannes de Gereben banus mandat comitatui Zagrabiensi, ut adversus Thomam, Auranae priorem, insurgant; et capituli bona destrui non tolleren! Kercselich, Not. prael. p. 285. 1461. (7. Maii, Pakrac). Thomas de Zenthgerg, prior Auranae et dubicensis comes perpetuus . . . izdaje izpravu Pavlinima u Dubici, u kojoj veli, da poradi onoga štovanja, koje goji prema blaženoj djevici Mariji i njoj posvećenoj crkvi u Dubici, u kojoj je, od kada je od bjesnih Turaka razorena, davno i služba božja jenjala, na naročitu prošnju fra. Valentina, vikara garićkoga, fra. Andrije, priora dubičkoga, i fra. Gala, koji su ga zamolili, da im udijeli neke povlastice, tako glede broda na Uni i njezinih brodara, kao glede kmetskih naseobina i ostalih pavlinskih posjeda, ovako odredjuje i ustanovljuje: da se svaki plemićki kmet dubičke županije, ako zaželi, može kao takav naseliti na kojem mu drago pavlinskom zapuštenom zemljištu, i ako bi mu to tadanji njegov vlastelin priječio, da je svaki dubički župan vlastan na trošak vlastelinov od tri marke preseliti ga onamo. Zatim, da je svaki dubički gradjanin, svaki plemić i neplemić vlastan oporučiti samostanu za spas svoje duše od vlastite imovine, koliko i kako mu drago, i t. d. Acta monasterii Dubicensis, Doc. 43. — Tkalčić, Pavlinski samostan u Dubici (Vjestnik hrv. ark. družtva, I. 1896., p. 201). — Kukuljević, Priorat Vranski, p. 101—102.