VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 121

121 1448. (18.—20. Oktobra). Medju velikašima, koji su Ivana Hunjada pratili na Kosovo polje (in campo Merulae, quod hungarico idiomate Rigomezey vocatur), spominje se i „Johannes Zekel, domini gubernatoris consanguméus"

, koji je u boju na Kosovu takodjer poginuo. Joh. de Thwrocz, Chronica Hung. (Schwandtner, I. p. 260 i 261). 1448. (18.—20. Oktobra). Na polju Kosovu poginuli su: „ . . . Thomas Tschetsch und Zäckhl, des Hunadts Janusch Schwester suhn . . ." Krones, Die Chronik der grafen von Cilli, p. 108. 1448. (4. Decembra). Dubrovčani pišu nakon boja na Kosovu gubernatoru Ivanu Hunjadu sažalnicu poradi smrti Ivana Sekelja, u kojoj čitamo: „ . . . contristati . . . fuimus de morte recolende memorie . . . domini Sech bani nepotis vestri, cuius anima requiescat ..." Gelcich-Thallcczy, Diplomatarium Ragusanum, p. 470. Ivan Sekelj, koji je u travnju i svibnju 1446. pomagao Ivana Hunjada u ratu na knezove Celjske, postao je još iste godine banom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, zatim gubernatorom priorije vranske. Suviše je Ivan Hunjad njemu darovao grad Gjurgjevac, koji je nedavno još pripadao Matku Talovcu; po tomu gradu primio je Ivan Sekelj i njegov rod pridjevak „de Zenth-Geurgh". No novomu banu Ivanu Sckelju opirali su se ne samo dosadanji bani slavonski Fridrik i Ulrik Celjski, nego i dalmatinsko-hrvatski ban Petar Talovac, tako da je novi ban vladao tek jednim dijelom povjerene mu banovine. Tek u polovici 1448. govorilo se je, da je Petar Talovac gotov ustupiti mu polovicu svoje banovine. Medjutim do toga ipak nije došlo, jer je malo zatim Ivan Sekelj pošao s gubernatorom Ivanom Hunjadom na polje Kosovo, gdje je 19. oktobra slavno poginuo. Ivan Turčanski spominje, da je Ivan Sekelj bio „rodjak" (consanguineus) gubernatora Ivana Hunjada. Celjska kronika označuje srodstvo točnije, zovući Ivana Sekelja „sestrićem" (schwester-suhn) gubernatorovim. To potvrdjuju i Šibenčani, kad spominju „et nepote de Chiudanis"

, a još više Dubrovčani, kad no sažaljevaju Hunjada poradi smrti „nepotis vestri'

1

. Po suvremenim spomenicima dakle bio je Ivan Sekelj, ban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski i gubernator priorije vranske, koji je 19. oktobra 1448. poginuo na Kosovu, sestrić ili nećak gubernatora Ivana Hunjada, a nipošto šurjak njegov, kako to tvrde noviji magjarski povjestničari (Wertner Mor dr., A Hunyadiak, Déva 1900., pag. 33 i 47). Zanimljivo je, kako i naša narodna predaja (narodna pjesma) Ivana Sekelja ili „Banović Sekulu" vazda zove sestrićem Ivana Hunjada (Janka od Sibinja), a ovoga opet obratno ujcem njegovim. U „Srpskom rječniku" od Vuka Stef. Karadžića čitamo: „Sibinjanin Jariko po narodnoj priči je sin Visokoga Stefana (sina kneza Lazara) i neke magjarske djevojke, s kojom se je sastao u Budimu na povratku iz Moskovske. Ona mu je rodila i kćer Janju (blizanku). Janja se udala i rodila Sekulu, koji se u narodnim pjesmama vazda spominje uz ujaka". 9