VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 117

117 šati, uslijed česa i same opatice neprestano poboljevaju, te samostan nije nikada bez bolestnika. IV. Pošto se samostan upravo dogradjuje te je i otvoren radnicima, grofica ne bi bila dobro čuvana i sigurna u takovomu samostanu. V. U samostanu vlada inače stroga životna klauzura. Pošto je pak gospodja grofica, kako se čuje, slaba i bolestna, to bi se više puta morao zvati liječnik, što se inače i teško bolestnoj sestri jedva dozvoljava. VI. Duvnama je najviše stalo do svjetskog mira, radi česa su se i zatvorile medju četiri zida. U društvu ali s tom gospodjom nestalo bi sigurno tog mira, „den wie khönts es sein, das die ein ganzes Reich, wie zu hörn, beunruhiget, ein armbes Clösterl nicht beunruhigen softe". VII. U slučaju da bi i grofici bilo zabranjeno govoriti sa svjetskim ljudima, tko bi od njih sirota bio tako bezobrazan, te joj to zabranio, ako bi ona to ipak učinila. Usljed česa bi nastao samo nemir i druge razne neprilike. VIII. Ako bi u samostan uzeli groficu, prestala bi sigurno dolaziti djeca na hranu (i odgajanje), jer to njihovi roditelji ne bi više dozvolili od straha, te bi naš samostan ne samo došao na zao glas, nego se ne bi mogla ni ispuniti intencija pokojnog fundatora, koji je istom prije njekoliko godina samostan utemeljio, dočim su se do sada točno i dobro obdržavala pravila samostanskog reda. Ako se pak uzme grofica u samostan, kako će se otštetiti ona od njih, koja ne bi dalje mogla vršiti svoj zavjet i čestito započeto obdržavanje samostanskih pravila? Prema tome bolje bi bilo, da ostane u svijetu, nego da u samostanu sprovede život u nemiru. IX. Tko bi gospodju groficu (takovu gospodju!) u tako siromašnom samostanu mogao jelom i čim drugim u bolesti posluživati; jer što bi joj se u istinu moglo pružati, s tim ona ne bi mogla biti poslužena, te bi nastao najveći nered u samostanu. X. Niti se preporuča a niti je običajno iz važnih razloga, da se udovici daje redovničko odijelo. Pošto bi bilo u istinu teško izbjeći općenju s groficom, to bi nevinim duvnam moglo samo naškoditi. "XI. Pošto je gospodji grofici dozvoljeno držati poslužnice, to iste ne bi imale nikakvog drugog posla, nego samo nju dvoriti, dočim bi inače bile bez posla, te bi na sve pazile (kao što je to kod takovih običajno), što bi samostanu moglo biti i na štetu, jer kad bi opet pošle u svijet, mogle bi oduzeti i dobar glas, a dobar glas više vrijedi nego zlatan pas. Konačno mole potpisana pretstojnica i konvenat sv. Klare Njegovo Veličanstvo, da će uvidjeti njihove ove velevažne razloge, te groficu dati smjestiti kamo na sgodnije i sigurnije mjesto, a da se ne unište njihove duše i tijelo i buduće vječno blaženstvo, te da ih poštedi tim nesnosnim bremenom, jer one žele i nadalje živjeti u miru i izvršavati svoja pravila te ostati prave kćeri svoje matere sv. Klare. Kad su carski savjetnici primili Blagajevo pismo i spomenute „razloge" samostana sv. Klare, odgovoriŠe ubrzo dne 19. rujna (original) grofu Blagaju. U pismu se ponovno najstrože nalaže, da samostan ima po nalogu cara primiti groficu na opskrbu, jer razlozi, koje su oni istakli nisu od velike zamaš-