VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 253
253 szebe ni pusztil, nadalye valuje szvedok, da kada rechene sene iz faroffa bile bi preslye, da szu taki k postuvanomu Mikuli Tonkovichu otislye y ondi med vrati sztale, koterim ondi rechenoga Tonkovicha diklich vina od Gpe Szaichke doneszla ter onak piiuch med szobum szu sze szpominale formalibus, kam vezda poyde szlusit, da szmo ga sz pechami bile y Redov mentuvale, y to szvedok y onak szvedoka vnogo vrimena pri szebi zadrsali y zacheli vszi zkupa nuditi jezti y pity y zatem prosziti y navuchati kak ima povedati napiszanomu Gnu szvomu y Gdnu Dumbovichu, formalibus vi to lehko povezte vam bude veruvano, povechte da ju je vszu ztukel y zbil, recheni Vranchich rekel, formalibus, y ja doydem zatem Gnu Dumbovichu y tak povem, y kayti szvedok vech puti chul, kakvi szu lyudi, y da radi larme szpravluju, za to kayti obechal im je, da vsza onak kak szu ga vuchili povedati hoche. Super qua talismodi per me collecta inquisitione predicto dno parocho inquiri curam, pro futura ejusdem jurium cautela extradedi meas inquisitorias litteras testimoniales. Datum expeditionis Inferioris Puschae die 21. mensis 8-bris anno supra scripto 1771. Georgius Marchinko aliter Matthijevich incliti cottus Zagrb. vjudlium. m. pr. Iz vana: Originale pro parle admodnm reverendi Dni Parochi Michaelis mo mo Talian 1771. (Fasc. 20 Nro. 3769). Zlatko Kolander. Armales porodice Završki. U kr. zem. arkivu nalazi se stari ovjerovljeni prepis grbovnice od 22. ožujka godine 1415. izdane po kralju Sigismundu u Kostnici porodici Završkih, vlasteli imanja Završja u županiji varaždinskoj. Pošto ova grbovnica spada medju najstarije do sada poznate te još nije izdana, priopćujemo je u cjelosti. Žalibože nije na prepisu naslikan grb. Ovaj nam je ali poznat po pečatima. Priopćen je u mojem djelu: Der Adel von Kroatien und Slavonien, str. 207. tab. 150. Listina glasi kako slijedi: Sigismundus dei gratia Romanorum rex semper Augustus ac Hungarie etc. rex omnibus Christi fidelibus tam presentibus quam futuris presentium notitiam habituris salutem in eo, qui dat regibus regnare et victoriose triumphare. A claro lumine troni regii velut e sole radii nobilitatis legitimo iure procedunt, et omnium nobilitatum insignia a regia dignitate dépendent, ut non sit dare alicuius generositatis insigne, quod a gremio non proveniat régie dignitatis. Sane ad uniuersorum tam presentium quam futurorum notitiam harum série volumus pervenire, quod fidelis noster Marcus filius Andrée de Zaversya, dapiferorum nostrorum regalium vicemagister, coram nostra celsitudine personaliter constitutus propositis et recensitis suis fidelibus servitüs et fidelium obsequiorum gratuitis meritis sincerisque complacentiis utique acceptis et laudandis, quibus ipse sacro diademati ac celsitudini nostrae maiestatis in Lombardiae, Istriae et Almanicae partibus in prosperis nostris agendis et adversis personae et rebus suis non parcendo indefesse complacere studuit rediditque se gratum et aeeeptum: Arma seu nobilitatis insignia in praesentium litterarum nostrarum capite depicta maiestati nostrae exhibendo, ab eadem maiestate nostra eadem arma seu nobilitatis insignia sibi, et per eum Petro, Mathiae, Gregorio et Stephano carnalibus nec noc Paulo, Andreae et Stephano filiis Benedicti de praedicta Zaversya condivisionalibus fratribus suis ac heredibus et posteritatibus ipsorum universis ex liberalitate nostra dari et conferri humiliter et devote supplieavit. Unde nos praefafi Marci gratis affectibus intuentes obsequiorum mérita quibus studiis diligentibus et indefessis hactenus erga nostram claruit maiestatem, cottidieque claret, et inantea eo quidem studiosius clarere poterit, quo se et suos singularibus honorum gratiis sentiet decoratos, animo deliberato ac ex certa nostra scientia eidem Marco et per eum praedictis Petro, Mathiae, Gregorio, et Stephano carnalibus, nec non Paulo, Andreae, et Stephano condivisionalibus fratribus suis ipsorumque heredibus et posteritatibus universis ad praefati Marci supplicationis instantiam praescripta arma seu nobilitatis insignia hic
