VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 73

73 se sačuvaše dva lista Ungnadu i jedan Khlomberu.

1 I u drugim primorskim mjestima, kojima su bili Zrinjski gospodari, mora da se reformacija raširila, budući da su ti hrvatski magnati uz nju pristajali. Iz vremena senjskoga biskupa Glavinića (1696.) spominje se kao čudna rijetkost, da je u Grižanima na posjedu Zrinjskih, pokopan jedan protestant.

2 To je bio kaštelan Ivan Zmajlović, koji je u Primorju umro i u crkvi sv. Nikole kraj Bakra blizu Grižana bio pokopan. Crkva bijaše tada duže vremena prazna, jer se je pučanstvo bojalo iste.

3 Poradi pristajanja Zrinjskih uz novu nauku bijaše u ovom kraju čitavo XVII. stoljeće protestanata. Još nam bolje to posvjedočava ovaj dogodjaj u nedalekoj modruškoj biskupiji. Ondje je 1622. prestupilo na reformaciju mnogo franjevaca, ostavivši svoj samostan, te isti postadoše činovnici na kneževskim imanjima. Ovi činovnici tištahu tako jadni puk, tc su katoličke oblasti bile prisiljene, da zamole u cara Ferdinanda III. pomoć, te ovaj proti volji Petra Zrinjskoga, koji je još bio prijatelj protestantizma, imenova novoga biskupa Marijana

4 komisarom, koji će premoći njihovoj stati na put. Nova nauka prokrči sebi put i u Tursku-Hrvatsku, sve pomoću njem. posada. Tako su bili kapetani i časnici bihaćki protestanti, jer su većinom bili kranjski plemići. Godine 1563. zatraži kapetan Gjuro Konschal protestantskoga propovjednika. Ne zna se, je li u Bihaću bio stalno namješten koji protestantski propovjednik, no jedan je češće dolazio iz Karlovca. Tako n. pr. zatraži 1685. karlovački propovjednik Sebastijan Fallberger naknadu svojih putnih troškova u Bihać, te i dobije istu/' Razumije se samo sobom, da je i u drugim posadama u Turskoj-Hrvatskoj bilo protestanata, ali ne ostaviše u narodu nikakova traga, budući da su ti časnici i vojnici u skoro ostavili posade ili bili premješteni. Tako protestantizam u narodu nije mogao zahvatiti korena, budući da su ti vojnici i časnici bili većinom Nijemci, koji su samo medju se, a malo s narodom općili. U Pože

gu, medju Srbe, htio je Khlomber takodjer slati knjige, kako piše Ungnadu 1561. Dapače i u ßosnu

, samo je ondje još zamrznuto.

0 Nije nam ali ništa dalje o tome poznato, koliko je učinjeno. Središte reformacije za hrvatsku Vojnu Krajinu bijaše Karlo

vac.

7 Odmah po osnutku tvrdjave god. 1 579. dodje onamo uz katoličkog svećenika i jedan protestantski propovjednik. Premda je nadvojvoda Karlo bio velik protivnik novoj nauci, ipak morade u tom pogledu mnogo popustiti. Tako je potpisao 24. svibnja 1579. proračun za granicu, gdje bijaše uračunano i 16 for. za protest, propovjednika.

8 Poslije odredi, da u Karlovcu budu dva propovjednika, koji su najprije propovijedali u kući glavnoga zapovjednika u granici. Jedan propovijedaše gospodi i časnicima, drugi momčadi; prvi njemački, drugi hrvatski, Karlovac bijaše važna točka i za raspačavanje hrvatskih protest, knjiga, koje su 1 Kostrenčić: op. c. 211. 2 Ibidem. 3 Lopašić: Starine XXVI. 164. (2). 4 Sladović: Pov. bisk. senj. 109. 5 Lopašić: Bihač 57. Karlovac 114. 6 Kostrenčić: op. cit. 65. 7 Lopašić: Karlovac 114. 8 Ibidem, prilog 10.