VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 70
ono vrijeme kod slabo naobraženih glagolaša sjajna svjedodžba. Isti se župnik spominje i u jednom popisu protestantskih župnika u jednom listu Khlomberovu na Trubera. 1 Reformaciju su širili i svećenici iz Ozlja i Rib nika, dvaju mjesta, koja leže medju Metljikom i Karlovcem. Tako se spominje vec god. 1559. ozaljski kapelan kod sv. Vida, Stjepan Stefanie, i kapelan od Sv. Križa-Završje kod Karlovca. Najgorljiviji propagator nove vjere bijaše uz Vlahovića propovjednik Petar LuJUd,' rodjen u Trgu kraj Ozlja. -Za vrijeme proture formacije pobježe on iz Hrvatske te življaše u Krupi, gradu grofa Purgstalla kraj Cernomlja. Čitav svoj posjed pokloni Lukić nekomu Franji Desiću, upravitelju Zrinjskih imanja u Primorju, a medju drugim i svoju kuću očinsku u Trgu i zemljište u selu Brezniku izmedju Metljike i Karlovca. Poklonbena svjedodžba, koju Gjuro i Nikola Zrinjski potvrdiše u svome gradu Ozlju 29. lipnja 1579., sačuvala se, a sadržaje i Lukićev poklonbeni list, jedini hrvatski pisan list, što nam je sačuvan od protestant, propovjednika. Nešto je prepustio i siromasima. 3 No Lukić dodje još poslije u Hrvatsku, u okolicu ozaljsku i ribničku, da novu religiju u velikom dijelu reformirana puka sačuva. Njegovo ime nalazimo na oporuci vlasnika imanja u Bubnjarcima (kraj Metljike s ove strane Kupe) Franje Herendića od 19. veljače 1597. Potpisani su još neki drugi plemići, ali i to po svoj prilici protestanti. Lukić se potpisuje : „jedan kršćanske vere vučenik i predikator". Da je Lukić kod reformiranih velik ugled uživao, vidi se i iz toga, što je i on bio medju onima, koji su 1568. dobili na prikaz od Dalmatina bibliju. Katolicima bijaše vrlo mrzak, te kad se za vrijeme reakcije nalazio u Ljubljani, bijaše zabranjeno globom od 300 dukata, da se s njim opći. Kad se poslije vratio u Metljiku, bude mu naloženo, da za 8 dana ostavi grad. 4 Već smo kazali, da su posjednici Samobora, Okića, Kl& uca^J^Amjzine u povodu Vlahovićeva djelo vanja prestupili na protestant izam. Sto se tiče.jSo^ nißimza^. to saznajemo iz bilježalća franjevca hrvatsko-bosansfœ redodržave fra. Franje Glavinića i iz izvadaka javnih akata grada Samobora od godine 1628., da ga je poplavio protestantizam, kojemu je bio glavni zastupnik barun Krlštof Ungnad. On bijaše i gospodar gradu te podupiraše propovjednike, što je više mogao. Njegovu kćer, Anu Mariju Ungnad, franjevci ponovno obratiše, te ona kao gorljiva katolikinja predadc crkvu BI. Dj. Marije opet Alinoritima i spomenutom Glaviniću u prisutnosti sabrana puka. Tu su crkvu prije bili okupirali protestantski propovjednici. Ona je htjela, da Minoritima sagradi i samostan, ali prije toga umre, i tako postaviše monasi sami temelj samostanu, pa ga dograde sakupljanjem milodara (1618.). Zasluga je ovoga samostana i njegove propagande ta, što već 1628. u Samoboru nije bilo nijednoga protestanta, 5 1 Ibidem pag. 9. 2 Lopašić '• Karlovac 113. 8 Lopašić: Starine XXVI., 172. VII. 4 Dimitz: Urkunden 57. (182). 5 Manuskript: Fassio de sex croat. convent. (Laszowski).
