VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 56

SVAŠTICE. Kada je umro knez Friderik I. Krčki. Kako je poznato, knezovi Friderik i Bartol Krčki vojevahu god. 1242. protiv Tatara. Za Bartola se drži da već g. 1260. nije bio na životu, dok se za Friderika dvoji, da je te godine još živio. Medjutim našli smo vjerodostojni podatak, da je knez Friderik Krčki joŠ god. 1289. živjeo. Te naime godine porodi se izmedju Rabljana i Zadrana razmirica glede otoka Paga, u kojoj razmirici nalazimo kneza Fridrika Krčkoga kao mirovnog sudca (iudex arbiter), koji u tom preponi izreče svoju odlučnu odluku dne 17. veljače, koju i vlastoručno podpisuje. Kasnije opet god. 1292. porodi se ista razmirica medju Rabljanima i Zadranima, u kojoj se prvi pozivahu na odluku „quondam domini comitis Federici de Vegla". Izprava, koja sadržaje riešenje te razpre, datovana je početkom lipnja. Prema tomu je jasno, da je knez Friderik živio još 17. veljače god. 1289. a bio već mrtav početkom lipnja 1292. Umro je dakle izmedju 17. veljače god. 1289. i početka lipnja god. 1292. Obje ove listine nalaze se u kr. zem. arkivu u Zagrebu. E. Laszowski. Bevenjudi Okićki, Cetinski, Ostrožinski i Skradski. (Rodopisna crtica). Medju odličnim izumrlim hrvatskim porodicama nalazimo i Bevenjude, koji su od konca XIV. pa sve do početka XVI. vieka držali u Hrvatskoj neke gradove, koji u povjesti našoj zapremaju važno mjesto. Ova porodica nosila je svoje ime po predju svom Benvenutu-Bevenjudu, a u izpravama piše se redovito „Bevenyud". O porieklu Bevenjuda nije nam gotovo ni šta poznato. Moguće je, da je potekla iz Primorja, možda baš iz Senja, ili pako iz Dalmacije. Po imenu sudeći mogla bi biti talijanskog, ili hrvatskog potalijančenog porietla. Prvi ove porodice, koji se u Hrvatskoj pojavlja, bijaše Toma. Taj je god. 1393. od kralja Sigismunda kupio za 10.000 zlatnika grad Okić, te se je po njem pisao „Okićkim" — „de Okych". U bilježkama, koje je ostavio neumorni iztraživalac naših starina Rade Lopašić, našli smo ubilježeno, da je Toma Okićki bio sin Benvenuta. Šteta je, da Lopašić nije zabilježio vrelo ove viesti. Prema tomu bi najstariji pred ove porodice bio Benvenut. Toma Okićki obnašao je čast „vikara" u gradu Senju: „vicarius Senie". God. 1394. 18. ožujka nalazimo ga u Novomgradu, gdje kao gospodar Okića