VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 37

37 (Baldesar de Sorba Januensis) u Mletcima, gdje je za svoga kralja molio obćinu 2—5 galija na šest mjeseci za rat s Turcima, a u prilog byzantskomu caru (Ljubić, Listine, IV., p. 85.). Tri godine zatim, naime 14. ožujka 1369. piše kralj Ljudevit svima žiteljima dalmatinskih gradova i otoka: „cum nos aliqua vobis per fidelem nostrum familiärem Baidassar de Sorba de Janua, comitem Farez, Braze et Curzule, et amiraluni nostrum maritimum generalem comiserimus refferenda ac etiam iniungenda", te ih stoga poziva, da svaka obćina posije po dva odlična muža u Zadar, gdje će im admiral Baldassar priobćiti njegovu poruku (Fejer, IX., 4. pag. 165.). Trogirani, kojima je tada bio knez Zadranin Franciscus de Georgio, odazvaše se kraljevu pozivu, te zaključiše 31. ožujka: Mittantur duo ambassiadores Jadram ad dominum admiratum iuxta litteras regias (Starine jug. akad. XIII. p. 238.). Na koncu god, 1369. boravio je admiral Baldassar po svoj prilici u Spljetu, pošto u jednoj bilježci Ivana Lučića za 21. prosinac 1369. čitamo: „Baldassar de Sorba, regius admiratus et comes insularum dicit (spljetskomu vijeću), regem venturum ad has partes, ob id hortatur, ut concordetur cum archiepiscopo de decimis et cum Brachiensibus" (Bulletino di archeol. e storia dalmata, IV. p. 134.—135.). Poslije 1369. ne spominje se Baldassar de Sorba više kao admiral. No iz trogirskih spomenika doznajemo, da su Trogirani dne 10. prosinca 1379. izabrali Baldassara de Sorba za svoga kneza na dvije godine. Još 10. veljače 1381. vršio je „Baldassar de Sorba de Janua" kneževsku čast u gradu Trogiru (Starine jug. akad. XIII. p. 243.). Poslije toga ne nalazimo mu više traga u poznatim spomenicima. 3. Barnabns (1370.). Dne 25. srpnja 1370. dozvoljava obćinsko vijeće u Trogiru „S. Barnabo viceadmirali maiestatis Hungarie, ut conducere possit homines ad Stipendium" (Starine, XIII. p. 239). Doznajemo, da je uz vrhovnoga admirala (admiratus generalis) bilo i viceadmirala; tko je pomenute godine bio vrhovni admiral, nije zabilježeno. Ni o rodu i zavičaju viceadmirala Barnabe ne znamo ništa. 4. Simon de Auria de Janua (1374—1383.). Simon de Auria (Doria) bio je takodjer iz Genove (de Janua). Jamačno je Simon de Auria bio rodjak Lucijana Dorije (de Auria, f 7. svibnja 1379.), koji je u ratu izmedju Genove i Mletaka vodio genovezku mornaricu, te se-proslavio u boju kod Pulja, gdje je i poginuo. Simon de Auria spominje se prvi put kao admiral (miser Simon de Aurea armirallo) i poslanik kralja Ljudevita dne 5. rujna 1374., kad ide u Mletke poradi grada Dubrovnika (Gelcich, Diplom. Ragus. p. 69., 72.); poslije se spominje 26. travnja 1375. (Gelcich, Dipl. Rag. pag. 74.) i 7. listopada 1375. u jednom pismu mletačkoga dužda Andrije Contarena na kralja Ljudevita, gdje ga dužd zove: „nobilem virum Simonem de Auria de Janua admiratnm et consiliarium regium" (Gelcich, Dipl. Rag. p. 21—22; no