VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 234

Parnica proti Anici Pauković, seljakinji i "vještici" iz V Čepina. U arkivu kr. županije virovitičke našao se spis, kojega dolje priopćujem, te radi o progonu vještice Anice Pauković. Premda se može i za ovu parnicu kazati, da je „opet to, ali malo drugačije", to može i ova biti zgodan prilog onima, što ih je g. Ivan Tkalčić u Starinama godine 1892. priopćio, jer se ovdje iznosi jedna iz ravne Slavonije i koja može u nekim potankostima biti zanimiva i preko toga, što podaje neku kulturno-historičku crticu ovih strana. Ovdje ću samo nekoje momente istaknuti, koji mi se nadaju usljed toga, što je ovo pitanje isti g. Ivan Tkalčić u Radu 103. opsežno i stvarno razložio. Anica je žena Jovana Paukovića, vjere grčko-istoćne, — iste su vjere svi unutar navedeni svjedoci —, u dobi od 27 godina. Vrlo mlada pa opet već vještica. Svjedoci bolest i smrt njihove djece pripisuju indirekte njoj, ali u vrijeme „harajuće kuge", izravno pako ispovijedaju, da je liječila, što bi mi rekli „pilulama", načinjenim od neke trave „bukvice", a jedan put i prahom „crvotočnica". Jedan put je kravi povratila mlijeko. Ona ne zna ni vračati ni bajati, niti koji svjedok to potvrdjuje, niti se kaže, kako je radila. 0 kakvom „svetstvu", 0 „kletvama" nema ovdje govora. Ona je liječila i vraćala zdravlje, to ona jedino u normalnom stanju priznaje. Sljedeće opaske odnose se na sljedeće isprave istoga broja. Ad I. Prvi put bila je pozvana na županijski sud god. 1747. Sto je iza toga slijedilo, ne zna se. Valjda je bila za ovaj put puštena. II. Drugu istragu vodio je veliki sudac u selu Cepinu u kući kneza. Iz ove slijedi, da je samo „pilulama" liječila. Nekoje su žene bile u dobrom, neke u neprijateljskom odnošaju s njom, ali su jednako stradale od nje. III. Na osnovu ove istrage podiže veliki župan Ludovik Patačić preko drž. odvjetnika Josipa Looba proti njoj parnicu, quod incantando et infascinando nocuisset et juvasset; — za inkantacije nema u spisima navoda, a za infascinacije i za nocendum predleži samo sumnja, ali po tadanjem je i ova dokaz. „Levata est causa" traži da se živa na lomači spali. IV. Na istragi pred županijskim sudom priznaje isto : da je samo koristila, ali nije nikome škodila. V. Iz opisa, gdje su s njom suočeni svjedoci, ništa se dovoljno jasnoga 1 sigurnoga ne razabire. Moralo je ipak biti za nju nepovoljno, jer VI. drž. odvjetnik traži, da se udari na muke i to „per omnes gradus". VII- Sud prihvaća predlog i odredjuje, da se udari na muke.