VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 227
O seljačkoj buni oko Krizevca i u nekom dijelu generalata varaždinskog godine 1755. Ovdje priopćen opis prepisao sam iz knjige velikog (4) formata, koja je posjed kaptola čazmanskoga. Po svoj prilici imala je ova knjiga biti spomenknjiga, u koju bi se imali bili upisivati najvažniji dogodjaji od godine 1755. No kako su se sve lijepe misli pojedinih dobrih ljudi ono vrijeme izjalovile, tako je i s ovom, jer osim ovog opisa dolje navedene bune i alokucije pape Pija VI. u Beču držane, nije nijedna druga važnija zabilježena. Tako osta i do danas ova knjiga prazna, akoprem bi mogla bila postati veoma važnim izvorom za hrvatsku povjest XVIII. i XIX. stoljeća. Svakako su se kanonici onog vremena malo zanimali važnijim zgodama svoje dobe, te više pazili na starije svoje spise. Pomenutu knjigu ustupio mi je blagohotno za moju porabu god. 1877. kanonik Karlo Dojković. Tada sam donji spis prepisao i stavio medju moje ostale tome nalik malenkosti. — Tečajem iste godine pregledao sam dobrotom i pomoćju istoga g. Dojkovića množinu kaptolskih originalnih spisa, povelja, darovnica i dr. od XIV.—XVIII. stoljeća. Začaran gledao sam tu veličajnu riznicu starih spisa iz najraznijih stoljeća, a sve skoro u izvoru. Svi izvorni spisi, što ih ovdje ima u arkivu čazmanskog kaptola pohranjenih, a ima ih na tisuće, od velike su povjestne važnosti. To je sasvim naravno, jer je isti kaptol bio mnogo stoljeća „locus credibilis". Ne manje važni i zanimljivi su registri i elenki kaptolski iz raznih stoljeća radi samih prezimena pojedinih plemenitih i seljačkih obitelji, koje su već davno izumrle. Ti bi veoma dobro došli našim lexikografima i povjestničarima. Lexikografima imena i drugih riječi radi, a ovim obzirom na povjest pojedinih važnih obitelji, koje su u davnini važna mjesta zapremale. Sudbina ovog kaptola od njegovog zametka pak sve do početka XIX. stoljeća bila je različita. Bila je lijepa i užasna; prijetilo mu rasulo, pa ipak je ostao do danas nepovrijedjen i cijel! Pa takova bila je .sudbina i njegovog arkiva! Seli od mjesta do mjesta, dok ne stiže u Varaždin, gdje sada ostanci, ali još obilni, i danas stoje. Dobro su pohranjeni, pak današnja gospoda kanonici na nj s ponosom poziru i čuvaju ga kao amanet svoj ! — Sve spise i prijepise drže u najljepšem redu, a danas su, kako sam površno vidio, po godinama porazmješteni u većim fascikulima. Svakako bi trebalo vjeŠtačke ruke, da spisi i knjige budu tako uredjeni, da bi ih stručnjaci mogli Što brže i laglje upotrebljavati za svoja povjesna istraživanja. Zamjeravanja je vrijedno, što se je nakon tolikih seoba čazmanskog kaptola toliko važnih predmeta i pisama sačuvalo. Mora da su stari kanonici
