VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 213
213 vjerski svoj sinod u Tordincima u požcžkoj ' županiji. 1 Najviše se je Širila reformacija medju tamo naseljenim Madžarima. Iste godine (1561.) pošalje papa u ove krajeve misionara fra. Bonifacija Drakolića iz Dubrovnika, koji je imao poradi svoga poznavanja jezika proći Transilvaniju, Poljsku i Rusku, te propovijedati proti reformaciji, a za ustanak protiv Turaka. 2 Vjernu nam sliku katolicizma u Slavoniji podaje iz nešto kasnijega vremena (1640.) katolički svećenik Fabijan Vidoc, kojega je Benko Vinković, biskup zagrebački upravo zato i poslao u Slavoniju, da inspicira podanike biskupove. 3 Kad je došao u Vašku — sv. Martin, skupiše se ondje katolici iz svih obližnjih sela. Iz Brlobaše dodje i jedan odmetnik, koji je prije kao fra. Filip kroz sedam godina čitao misao, a sad je bio oženjen i imao djece. On bijaše ujedno kalvinski svećenik za 8 sela, te je radio u narodu za svoju vjeru što je više mogao. U samom sv. Martinu bijaše kalvinski svećenik Gjuro Petrović. On nije služio mise, a pričešćao se po običaju kaivinskom. On podavaše i druge sakramente, što ih je smio primati samo pravi katolik, premda nije za to imao dozvole ni od jednoga biskupa. Tako se dogodi, te se nije već sedam godina ispovijedao. Osim toga kaže Vidoc, da nije istina, da je ovaj kraj katolički, kako se biskupu krivo javilo. Ljudi se ravnaju po starom kalendaru kao istočnjaci, prema tomu slave Božić i Uskrs, i ako drugi katolici (svetkuju) njihove svetkovine i obdržavaju njihove postove, oni svejedno rade i jedu meso, a ima ih mnogo, kaže, koji i ne poste. No svi se ispovijedaju i primaju sv. pričest po kaivinskom običaju. Kad jc on •— Vidoc •— misu usčitao, što se po pripovijedanju ljudi nije ondje dogodilo već 100 godina, pa kad je stao propovijedati, počeše svi prisutni plakati, te se zavjeriše, da se već nikada ne će ispovijedati kod drugoga, nego kod takova, koji pripada čistoj rimsko-katoličkoj crkvi. To je i sam propovjednik Petrović obećao, što medjutim sigurno nije izvršio, jer je bio pijanac i nemiran duh. Petrović je neprestano pio s Turcima, svadjao se s kršćanima, koji mu rekoše, da ne bi ni prstom mignuli za nj, da mu se što dogodi. Vidoc preporuči biskupu, da namjesti u ovom kraju dobre svećenike. Kad je Petrović ostavio općinu sv. Martin, jer je ona dobila valjana katoličkog svećenika, bijaše on bijesan, te na svaki način gledaše da općini škodi. U listu općinskom od 10. lipnja 1642. ispričava se općina biskupu zagrebačkomu, što još ne može da otplati ostatak crkvenih daća, jer je bivši protestanski propovjednik Petrović turskom pomoću njima iz zavisti nametnuo velik namet. 4 Sve je posjednike tako dugo držao u okovima, dok mu nijesu, bili ne bili dužni, isplatili, koliko je želio. Uz to obećaje općina, da će zaostatak, što prije bude moguće, izravnati. U kolikom su broju hrvatske protestantske knjige u Slavoniju dolazile, nije nam znano. No kad je biskup zagrebački, da svlada protestansku književnost, dopustio, da se katoličke hrvatske knjige štampaju, 5 bijaše župnik 1 Ibidem 28. 2 Ibidem. 3 Lopašić: Dva hrvatska junaka 115. 4 Lopašić: op. cit. 118. 5 Kukuljević: Arkiv IX. 317.
