VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 211
211 Kad je hrvatski sabor 27. listopada 1609. zaključio, da se u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji priznaje samo katolička religija, a sve druge da se isključuju, to se je ticalo osobito Varaždina. Protestantski propovjednici moradoše svoju službu položiti, budući da su bili lišeni svih prava, te ih je svatko mogao od mile volje ubiti. Godine 1612. pokuša neki Madžar Nikola Nagy, pod zaštitom ugarskoga palatina, da nagovori velike župane, neka bi županijsku upravu izmakli ispod kontrole sabora. Tako mišljaše on otvoriti protestantizmu vrata, kroz koja bi mogao prodrijeti u neke županije, osobito u varaždinsku, gdje je bio dosta znatan utjecaj s protestantske ugarske strane. Nagy gledaše da nagovori i magistrat varaždinski, da prime u gradsku službu nekoliko protestanata, ali mu to ne podje za rukom, kao ni druge godine (1613.), kad je to ponovno pokušao. Prije spomenutoga saborskoga zaključka bijaše, kako znamo, protestanata u gradskim službama. Dne 15. listopada g. 1613. bude ali Nagy od državnoga sabora proskribiran i prognan iz kraljevine Hrvatske, i to poradi bunjenja u vjerskim stvarima. Za 14 dana morade preći preko granice, a čitav magistrat, koji mu je po svoj prilici bar donekle bio sklon, bude s gradskim sucem i senatorima suspendiran. 1 Mnogo gradjana izgubi gradjansko pravo, a mnogi pristaše nove nauke budu proskribirani. O vrh o voditelj i bijahu Gregor Petej i Stjepan Gerec, koji su imali i vojni brachium na raspolaganje. Kad se iste godine sastao općeniti državni sabor u Požunu, naloženo bi hrvatskim delegatima Baltazaru Napulju i Gregoru Peteju, da se radi ovih izvanrednih sredstava u Varaždinu pred saborom ni najmanje ne ispričavaju, jer su Hrvati gotovi, da zaključke svoga sabora i kralja brane svojom krvi. Još jednom pokušaše protestanti, da odvoje Medjumurje od Hrvatske i pripoje ga Ugarskoj, jer su mislili, da će se tako njihova vjera u ovom kraju uzdržati. To bijaše za vrijeme kobnoga sabora požunskoga od godine 1625., kad je već spomenuti prepošt kaptola zagrebačkoga Benko Vinković, bio ondje zlostavljen. S njim bijahu tada delegati Hrvatske Stjepan Patačić i Gregoi Petej. Vinković dokazao je tada pravo zagrebačke biskupije na Medjumurje, i njezino pravo, da protestante izopćuje i proskribira. 2 Da je tomu tako i bilo, svjedoči nam i kanonička vizitacija od godine 1638., gdje se kaže, da je pučanstvo varaždinske županije katoličko, izuzevši heretike, koji će, ne obrate li se za vremena, iz crkve biti isključeni. 3 Uza sve to bijaše protestanata još i kasnije. Dne 16. rujna 1649. zatraži biskup Petar Petretić od magistrata varaždinskoga, da se Luterovac Stjepan Magyar obrati, inače će proti njemu upotrebiti hrv. zak. čl. 13. i 26. od god. 1636. Biskup se čudi, što mu je magistrat dopustio, da gradi sebi kuću i što ga trpi medju katolicima, nadalje se čudi tomu, što magistrat nije to prijavio. Magyar se mora, kaže, za 8 dana ili obratiti ili ostaviti grad i zemlju. Ne posluša li na treći poziv, treba postupati proti njemu svom oštrinom zakona. 4 U zadnje vrijeme bijahu protestanti samo većinom doseljeni Madžari, koji su svoju vjeru već sa sobom donijeli, te je nijesu htjeli odmah da ostave. 1 Ibidem. 2 Kukuljević: Arkiv II. 126. 8 Acta Visit, can. T. XV. vol. IV. 4 Lopašić: Starine XXVI. 189. (XX.).
