VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 202

202 svećenike prognao.

1 Da katolicizam sasvim uništi, proganjaše Gjuro Zrinjski st. poglavito spomenuti samostan Paulina, kojima je na 15 godina snizio sva prava na desetinu vina i polovinu žita. Nije štedio ni samoga samostana, te proganjaše monahe, koji su samostan morali poradi oskudice i nasilja ostaviti. Poslije se braća opet okupiŠe, te se branijahu od navala ljudi grofa Zrinjskoga. Kad bi na velikim vratima bili potisnuti, uzmaku bi natrag rastrkavši se potajnim hodnicima. I mnogi vjernici utjecahu se u samostan poradi primanja sakramenata. Fratri takodjer polazili su u okolici djeleći vjernicima sakramente, što je sve osobito posvjedočio biskup Vinković, koji je fratre imenovao apostolima i stupovima vjere, a samostan božjim taborom itd. Godine 1580. bude samostan razoren i monasi ponovno prognani, kojom su zgodom nekoje fratre i mučili, osobito priora Simuna, za kojega historičar Bedeković kaže, da bi se mogao ubrojiti medju prave kršćanske mučenike.

2 Prior pogine sramotno u zatvoru. Zrinjski otme fratrom i vinograd Fadan i sve vino i blago, koje su imali kod kmetova, ukine im sajamsko pravo, a što je najstrašnije, porobi i tabernaculum sa presvetim sakramentom te ga rastepe. Da se tom zlu doskoči, zauze se za samostan general reda Ivan Zajc posebnim memorialom na kralja Rudolfa II., koji naloži kaptolu željeznog grada (Eisenstadta), da te odnošaje ispita, što isti i učini naravno u prilog samostana. Sto kad usčita kralj, zapovjedi, da se izda Zrinjskome nalog, da otimač sve povrati samostanu kako je i prije bilo i da povrh toga dade i dostojnu zadovoljštinu. Ali „taj heretik kao što nije slušao zapovjedi gospodnje, manje jé još slušao zapovjedi kraljeve", te je i nadalje mučio i proganjao fratre, koji su ali njemu svojom požrtvovnom ustrajnosti veće muke zadavali nego li on njima svojim proganjanjem.

3 Godine 1570. prizna Gjuro Zrinjski st. otvoreno, da je protestanat.

4 Kušali su doduše da ga preobrate i usmeno i pismeno, što više, i sam car Maksimilijan nastojaše o tom, ali sve bi zaludu, „tvrdji od kamena" Zrinjski umre (1603.) kao luteran.

5 Kad je po smrti Ungnadovoj 1564. hrv. tiskara prestala, a ljubljanska pala pod strogu kontrolu, uredi sebi Zrinjski na svomu imanju Nedelišću, četvrt sata od Čakovca, vlastitu tiskaru.

6 Bijaše mu tada 20 godina, te pozove k sebi knjigotiskara Rudolfa Hofhaltera iz Stare Lendave u Ugarskoj blizu Medjumurja. U Lendavi vladao je Nikola Banfy, koji je imao Gjurinu sestru Uršulu za ženu, koja je porodica bila takodjer protestantska. Rudolf Hofhalter bio je sin glasovitog bečkog tiskara Rafaela, koji je bio plemić Poljak i prije se nazivao Skrzetuski. Isti se je u Beču pritajio katolikom da može raditi za protestantizam i biti posrednikom poglavito za raspačanje knjiga i korespondencije protestanata. Poslije g. 1562. morade ostaviti Beč i podje u Debrecin, gdje je bilo sjedište ugarskih protestanata. Stari Hofhalter morao je biti i u savezu s hrvatskim protestantima u Tubingenu, jer se s jedne strane tvrdi, da je on Truberu pribavio glagoljska slova za prvi glagoljski katekizam.

7 Rudolf, sin 1 Bedeković: op. cit. 270. 2 Bedeković : Natale solum st. Hyeronimy 262. 8 Bedeković: op. cit. 273. 4 Sladović: Povjest senjske historije 84. 6 Bedeković: Ibidem. 265. 6 Kukuljević: Arkiv I. 150. 7 Kostrenčić: Beiträge 4.