VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 197
197 skim i šomogjskim. To se tumači time, što Ajsa u ovom kraju nije više mogao izdržati, pa se vidio prisiljenim da mjesto svoga djelovanja drugamo prenese. Dokaz za tu tvrdnju pruža Cala, zaručnica njegova nećaka, koja nekoliko godina poslije pred sudom svjedoči, da je njen zaručnik već nježnim dječakom odmah poslije zaruka u odaljeni kraj otišao, te da ga ona i ne pozna. No ali nećemo pomisliti, da će nježni dječak sasvim sam ostaviti zavičaj, da se nastani u odaljenom kraju ; očevidno je dakle, da je Jakovljeva obitelj u ono vrijeme ostavila baranjsku okolicu, te se trajno drugdje nastanila. Ali što dà razumijevamo pod tim „odaljenim krajem?" Somogy, Tolna, Pest-Piliš, Bâcs-Bodrog nisu od Baranje tako daleko, da bi na te županije mogli pomisliti; može se dakle misliti kraj onkraj Drave, a za to ima vrlo povoljni odgovor u povelji čazmanskoga kaptola, koju smo spomenuli na početku ovih redaka. Rečeni kaptol naime potvrdjuje 26. siječnja 1306., da je Saracen Heyze na 12. prosinca 1305. na čelu oružane čete, kad je oko Rače i Medjureča harao, prodro u kuću Bankovih sinova Ivana i Lovrinca, te da je njima tom zgodom nestalo pisama, koja su se odnašala na njihove založne posjede. Iz ove se povelje apodiktičnom sigurnošću čita, da je Heyza već dulje vremena boravio u Slavoniji, te je tamo mnogo posjeda morao imati, pošto nije vjerovatno, da bi on sa svojih madžarskih posjeda, na čelu po svoj prilici brojne čete, pošao u daleku Slavoniju lih za to, da opljačka. Nije vjerovatno, da je u njegovu postupku kakav politički motiv. Ovaj je čovjek dugo godina još pod Andrijom III. naučan bio pljačkati i razbojstva počinjati, pa je sasvim naravno, da je godine 1305. u onom vrijućem rastrojenom razdoblju tadanjega državnoga života uhvatio zgodu, da nastavi svoj zanat i medju ostalim da i Bankove sinove uvrsti medju svoje žrtve. Zadnja izravna vijest, koju o njemu imamo, jest ova, kad se pojavio 1305. u prosincu; Cazmanski kaptol spominje ga živa koncem siječnja 1306. Jedinog njegovog nama poznatog sina Jakova spominju godine 1326. kad se Ajseć, sin Mise, nagadja za se i za Jakova Ajsinoga sina, sa gospodom od Târnoka, glede Toti-a, mjesta u bodroškoj županiji. Daje Ajsećov otac bio Misa, brat Ajse, svjedoči povelja u Zichy okmânytâru II. 531. * * G. 1352. 5. studenoga neki je Jakov Saracen, ljekarnik kralja Ljudevita I., predstojnik kraljevske komore srijemske i pećujske. Na taj dan daruje mu kralj u znak priznanja za njegove mnogobrojne usluge medju ostalim i posjed Szâszd u županiji Hont, što je prije bilo vlasništvo Ladislava, koji je bez potomka umro, a čiji je otac Gyekmeny takodjer bio kraljev ljckar nk Ovo darovanje Ljudevit iznova potvrdjuje 26. veljače 1358. 1 Godine 1362. dodijeljuju tom komorskom grofu Jakovu Saracenu stanovite tridesetnice te je on i u ono doba još komorski grof srijemski i pećujski. 2 Godine 1365. 26. travnja zove se majstor Saracenus šef erdeljskih solana i svih ukupnih tridesetnicâ, a kralj na taj dan izdaje zapovijed njemu i njegovoj braći, koju ne imenuje, da se dokinu stanovite 1 Fejér IX. 2., 145. 2 . Fejér IX. 3., 314.
