VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 157
157 svoju vjernost •— može se tumačiti raznoliko. Najbliže leži misao, da je Bela podijelio privilegij odmah iza krunidbe, pa su zato suvišnu izreku ispustili, a tko zna, nije li možda baš u toj velikoj tatarskoj nevolji nestalo Zvonimirove krune? Pauler pita, gdje je ta kruna bila pohranjena? To se nezna ni u vrijeme Zvonimirovo, a sigurno je, da je kruna iz Rima donesena skupa s drugim kraljevskim znacima. 0 krunidbi kraljevske sjene, Stjepana II. nigdje se ne govori. Nije li krunu imala kod sebe kraljica Jelena? Takovih se zanimljivih pitanja može sijaset staviti, ali se tim ne može ništa ni dokazati ni oprovrgnuti. Naši predji, savremenici Kolomanovi, nisu nastup njegove vlade smatrali kao kakovo nasilje; to nam pokazuje povelja opatice Vekenege 1 , rodjakinje Krijesimirove, gdje kaže : „At postquam divino nutu, per Colomagnum, sanetissimum regem, pax terre et mari est reddita, quisque nostrum cepit ire ad propria." Rimska stolica držala se je u toj zgodi nedosljedno isto kao i njen pouzdanik nadbiskup Laurencije; ona više voli Mlecima, tako, da je Dandolo pače mogao tvrditi, da je papa označio Kolomanovo zaposjednuće Hrvatske i Dalmacije nepravednim (iniusta). 2 Čini se, da je rimska kurija sasvim napustila Hrvatsku, te s njom nije više računala kao faktorom politike, iza kako se je u dva nesretna rata, vodjena u interesu pape, pokazala preslabom; zato i ne mari više za dinastička prava, koja je papa osnovao podjeljenjem krune Zvonimiru. Simpatije papinske stolice uslijed njezine talijanske politike ostaju kod Mletaka gledom na dalmatinske gradove pače i onda, kad su Arpadovci „božjom pomoći" ostvarili svoja baštinska prava na Hrvatsku i Dalmaciju. Latinski kler, koji je već za vremena Držislava otvoreno pristajao uz Mletke, ostao je u našoj domovini čvrsto uporište republike svetoga Marka. IV. Madžarski izvori prema poglavlju XVII. historije salonitane. Od spisa, koji se bave s ovim madžarskim izvorima, ističemo samo Hubera 3 i vrlo temeljite i prijegledne studije Kaindlove 4 . Sravnili smo onaj dio XVII. poglavlja historije salonitane, koji o Ladislavu i njegovoj tobožnjoj provali u Hrvatsku govori, sa madžarskim izvorima; sravnili smo drugi dio toga poglavlja, koji o Kolomanu govori, sa hrvatskim i mletačkim izvorima, a sad nam valja još posebice razmotriti madžarske izvore, koji govore o tako zvanom „osvojenju" Hrvatske i Dalmacije, a na koje se pozivaju oni, koji tvrde, da su te kraljevine Kolomanom na silu podjarmljene. Razlika je medju madžarskim vijestima, koje govore o tom, kako je Ladislav dobio Hrvatsku, i medju onima, koje govore o načinu, kako je Koloman postao kraljem Hrvatske i Dalmacije. Ove potonje vijesti nisu više tako legitimistične kao prve. Glase evo ovako : 1 Kukuljević C. D. II. pag. 11. 2 Lenel op. cit. pag. 88. sastavio je papinski dekret i dotično mjesto Dandola. 3 Huber 1. c. 4 Kaindl: Studien zu den ungarischen Geschichtsquellen 1—VIII. 1894.—1899. Literatura u sv. VIII. str. 6.
