VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 154
154 drži, da je Laurencije u prvom redu imao paziti na interese crkve, pa da mu je bilo svejedno, tko vlada u Hrvatskoj. Nije li pak bio upravo najjači interes crkve to, da se očuva legitimnost i baštinsko nasljedstvo dinastije, koju je papa utemeljio ? Nije vjerovatno, da je Laurencije radio na svoju ruku. Jeli to bilo sve napereno proti Kolomanu? Je li taj pao bio u nemilost kod papinskoga dvora radi svoga držanja kod križarskih vojna i radi premještanja biskupa? 1 Stari madžarski izvor može da je pouzdan glede sudbine sestre kralja Ladislava, a tu čitamo, da je kraljeva udovica morala pretrpjeti mnogo uvreda. Rački izvodi iz toga, da si je kraljica znala stvoriti stranku. Ali sasvim samovoljno i neopravdano s tim spaja onu Tominu vijest o plemiću, koji da je pošao zvati Ladislava, da Hrvatsku „osvoji", kao da je taj plemić bio član te stranke i kraljičin izaslanik. Toma pripovijeda, da je to bio sasvim samostalan, iz vlastite pobude učinjen korak plemića, komu je bezvladje dogrdilo bilo. Ovo pripovijedanje protuslovi boljim, bližim madžarskim izvorima. Toma pripovijeda: sed cum alter alteri nono ferret auxilium, essentque divisi ab invicem, fächern victoriam rex potuit obtinere. Iz toga se vidi, da je u zemlji bilo mnogo političkih stranaka, koje su se medju sobom klale, ali se ne vidi ni iz čega, da bi onaj plemić, koji da je išao Ladislavu, bio član koje od tih stranaka; a nije vjerovatno, da bi madžarski kralj na poziv jednog jeditog plemića odmah sakupio veliku vojsku, kad je mogao i bez takovog plemića svojom sestrom upućen biti u hrvatske odnošaje. Kraljica je gorku čašu političke mržnje sigurno do posljednje kapljice ispiti morala; ali o kakovoj narodnoj ili nenarodnoj stranci za ono vrijeme nije moglo biti govora, jer tada još nije bilo „nacionalizma". Rački prenaša moderne pojmove u prošlost, kad govori o hrvatskom „narodnom osjećaju", o „protunarodnoj stranci". Ne stoji ni to, da se je kraljica Jelena tek poslije smrti svoga supruga počela isticati, pa da je do tad uživala samo osobnih simpatija, jer vidimo, da je uz supruga bila kod službenih čina — što se u ispravama naročito spominje 2 , — a da to prije i nije bio običaj u Hrvatskoj. Ne ćemo pogriješiti, ako uzmemo, da je već sama udaja ugarske princese za hrvatskoga bana bila eminentno političan čin velikoga znamenovanja, koji je pripravio priključenje Hrvatske Ugarskoj, što se je poslije i postiglo. Pošto je kraljica imala mnogo protivnika, bit će da je bila znamenita žena, a pošto kler nije za nju mario, već se upušta s Mlecima, bit će da joj stranka, imenice u Dalmaciji, nije bila jaka. Moguće da ju je zagrebački biskup podupirao. Čini se, da je njen položaj bio težak. Izvori ipak ne javljaju, da bi ju protjerali ili da bi ju njen brat iz zemlje odveo bio, već vele, da je u prvom redu njezinu vlast uspostavio, iz čega slijedi, da je u jednom dijelu zemlje vladala. Nije moguće iz dosad poznatih izvora ustanoviti, dokle je sizala njena vlast, niti se može ustanoviti, kako je dugo vladala. Svakako je vrijedno spomenuti, da madžarski izvori ne znadu ništa za vladavinu Almusa u Hrvatskoj, već se o njoj govori samo uzgredice u jednoj zadarskoj ispravi priora Dragona: 1 Po Jaffèu je poslanica Paskala II., u kojoj se stoga na kralja tuži, iz 1099. —1118.može dakle biti, da je poslana prije, nego je Koloman počeo ostvarivati svoje pravo. 2 Rački. Doc. pag. 119., 139. 140. Nadalje: Hacta sunt hec ante presenciam horum testium inprimis quidem Helenae, gloriosissimae reginae . . ." Lucius d. r. Dalm. 1. II. C. 15.
