VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 146
146 „Attendentes itaque occulo benigniori sinceritatem ac devotionem dilecti ac fldelis nostri comitis Bartholomei, totam terram pertinentem ad comitatum Modrus, cum pertinentiis et totis redditibus, ei et heredibus suis iure hereditario contulimus, perpetuis temporibus possidendam, tali pactionis interventu, quod prenominatus comes in exercitu serenitatis nostre, infra limites regni cum decem loricis, in reconpensatione suscepti beneficii nobis asistat. Extra regnum vero cum quatuor loricis nobis serviat, tali tarnen tempore citatus veniat, in quo exercitus croaticus ex precepto regio universaliter ad exercitum fuerit convocatus. Sub hoc quoque conditionis forma unus ex filiis fratrum ipsius, eodem conventionis modo observato, sub nostre serenitatis dominio terram tranquille possideat et quiete. Ut igitur hec nostre donationis pagina perpétue firmitatis robur obtineat imaginis nostre in aurea bulla impressione fecimus communiri " Upravo one riječi u trogirskoj naknadnoj bilješci, što su najjače uporište onima, koji u toj bilješci traže trag internacionalnome ugovoru, u ovoj su plemićkoj povelji sasvim točno opetovane. Iz ovoga identita odlučnih riječih smije se zaključiti, da je povelja Bele III. obnova starijega Kolomanom podijeljenoga privilegija, tako, da u njoj imademo dokaz za to, da je trogirska isto kao i Krčelićeva bilješka izradjena iz pravoga staroga Kolomanovoga privilegija. Riječi: sub nostre serenitatis dominio terram tranquille possideat et quiete pokazuju, da se tu radi o lenskom odnošaju. Kako su glasile riječi u Kolomanovom privilegiju ne može se točno znati, jer su nam samo izvaci sačuvani. III. Poglavlje XVII. historije salonitane. Madžarski historici tvrde rijetkom slogom, daje Koloman Hrvatsku i Dalmaciju na silu predobio, pa da su podijeljena privilegija i sloboštine samo dokaz njegove političke mudrosti, proračunavanja ili milosti. Tome protuslove hrvatski historičari tako isto složno. Držim, da je madžarsko shvaćanje neispravno, a hrvatsko da je shvaćanje opravdano; samo je zlo obrazloženo. Tim, što su naši historičari tvrdili, da su Hrvati sklopili državopravni ili pače medjunarodni ugovor sa Madžarima, pa tim, što to nisu mogli dokazati, utvrdili su neistinito mnijenje madžarskih historičara, a nisu ga mogli pred tudjim svijetom oprovrgnuti. Zaradi toga danas pretežna većina i nemadžarskih historičara drži, da > je Hrvatska i Dalmacija podjarmljena zemlja. Mnijenje, koje vlada u većem dijelu učenoga svijeta izvan Hrvatske, da je naime Koloman Hrvatsku i Dalmaciju podjarmio, osniva se na poglavlju XVII. historije Salonitane, zatim na pripovijedanju najstarijih madžarskih kronika — koje je pripovijedanje prešlo i u mletačke izvore •— zatim na stanovitim izrazima u savremenim poveljama. Toma pripovijeda, protusloveći madžarskim izvorima, da je već Ladislav jedan dio Hrvatske na silu predobio. Otštampat ćemo prispodobe radi oba„mjesta:
