VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 132

132 sav svoj papirni codex pisao. Pravopis ovoga vatikanskoga rukopisa je venecijanski : ech mjesto hec, uxus mjesto usus itd. Vatikanskomu rukopisu najbliži je po starosti codex zagrebačke sveučilišne knjižnice (Sig. 38 Msc); po Chmelovom mnijenju čini se, da je prvi dio toga rukopisa pisan oko godine 1460., a drugi dio pod konac XV. vijeka. U codexu zagrebačke sveučilišne knjižnice svršava tekst historije salonitane kao u spljetskom codexu, riječima: fecit se consepelire DMo. Crescentio aute fores ecclje. Finis. Riječi: „Memoriale bonae memoriae" nema, i još je ispod riječi „finiš", crtom, koja preko čitave stranice ide, označen potpuni završetak djela. Na to dolazi bez posebnoga natpisa opet bilješka „Colomanus filius Vladislavi regis Hungariae itd." • Drugom rukom iz XVII. vijeka ima uz ove bilješke napisan broj 51 kraj riječi Colomanus, a pod tim marginalrubrika : Hoc caput ad priora pertinere (jedna riječ nije čitljiva) dicuntur anno 1100. Uz riječ „audienti" ima marginalrubrika: ad captum 17. Za tim slijedi po starosti Petra de Cindrisa prepis vatikanskoga codexa; prepis, kojega su vrlo cijenili Lucius i Farlati. Kako Farlati kaže, deponirao ga je Lucius u Collegium Hieronimianum Illyricorum de Urbe, gdje ga više nema, nego će s ovim prepisom identičan biti codex, koji je sada u obitelji Pezzoli u Spljetu, a naslov mu je : Chronica Salonitanorum Pontificum, auctore Thoma Archidiacono Ecci^ Spalatensis, qui floruit circa annum Dm. 1266. Spalati ex vetusfissimo Codice in membranis descripto Petrus (nad retkom napisana je riječ Cindrus, a pod retkom je kvačica, koja označuje, da ta riječ spada medju Petrus i slijedeću riječ) exarabat. Anno dni Milu. quingentesimo nonag™ nono. 1599. Canonici Meneghetti. • . U tom codexu Petra Cindrića svršava se fol. 53 verso riječima: dno. Crescentio ante fores Ecclesiae. Iza toga dolaze rieči : Qualiter et cû quo pacto dederunt sc Chroates Regi Hungarie. Colomanus filius Vladislavi ..... sve do kraja bilješke, koja se slaže sa onom u spljetskom i vatikanskom codexu, dočim je natpis „Qualiter et cum quo pacto . . ." uzet iz rukopisa, koji se u Trogiru čuva. Cindrić stavlja na konac naknadne bilješke: Colomanus filius . . . koja siže do fol. 54 verso, riječi : Finis Chronice, te naznačuje time, da ova naknadna bilješka spada k historiji salonitani; osim toga stavlja zaključni colophon trogirskoga rukopisa, koji u ovom stoji pred tom noticom, u svom prepisu iza nje, tako, da izgleda, kao da završuje historiju skupa sa naknadnom bilješkom kao cjelinu. Lucius piše, da se je kod izdanja historije salonitane služio prepisom Cindrićevim; medjuto ne odgovara njegovo izdanje na navedenim mjestima prepisu Cindrićevu, nego vatikanskom rukopisu; bit će dakle vjerovatno, daje Lucius, služeći se Cindrićevim rukopisom, ispravljao ga u smislu vatikanskoga codexa. Cindrićev rukopis nisam prispodabljao sa vatikanskim, jer za ovu radnju to nije potrebno. Lučić izdao je još naknadno „Corrigenda vel addenda (1673), premda hvali Petra Cindrića, daje prepisujući vatikanski codex, ispravljao njegove pogreške. U rukopisu jugoslavenske akademije u Zagrebu, iz prošloga stoljeća, pojedini su natpisi nad poglavljima crvenom tintom napisani, a iza poglavlja