VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 129
Prilozi historiji salonitani Tome arcidjakona Spljetskoga. I. Rukopisi historije salonitane i literatura. Najstariji rukopis historije salonitane spljetskoga arcidjakona Tome čuva se u arkivu spljetskoga kaptola. Pisan je na lijepoj zrnastoj pergameni, koja je žutkasta i s obijuh strana jednako izgleda. Pismo je langobardsko, koje je u XI. vijeku vrlo rašireno, ali je već oko sredine XIII. vijeka vrlo rijetko bilo. Najmladji poznati manuskripat ovoga pisma jeste: Pravilo sv. Benedikta, pisano medju godinama 1264—-1282; tu su oblici slova više dekadentni, nego li u spljetskom codexu. Mi ćemo po tome s puno razloga tvrditi moći, da je ovaj spljetski codex pisan u vrijeme arcidjakona Tome, koji je umro godine 1268. Osim oblika pisma imademo još i spoljašnih znakova, koji naše mnijenje podupiru. U srednjem vijeku bio je običaj, da su ime autorovo spomenuli na početku djela, ili, ako toga nisu učinili, na koncu ; osim toga dodavali su posebni colophon ili su s colophonom naknadni naslov stilistički spojili. Na početku spomenutoga spljetskoga codexa nema djelu naslova niti se spominje ime piščevo ; zato je pridodan colophon, u kom je spomenuto piščevo ime, a pisan je tudjom rukom (Vidi tab. I.); taj je colophon naknadno još jednom dopunjen. Ovaj colophon glasi: Memoriale bonae memoriae domini Thomae quondam archidiaconi Spalatensis, a kasniji dodatak: qui floruit circa annum dmi. M.CCLXVI et sepultus est in ecclesia sancti Francisci fratrum conventionalium. Po tom je ovaj colophon istom po smrti Tominoj dodan historiji salonitani, te spominje pisca kano pokojnika. Vrlo će vjerovatno iz toga slijediti: da pisar spljetskoga codexa za života piščeva isti codex jošte nije dovršenim držao, te je naslov djela istom po smrti piščevoj dodan, kad već nije izgleda bilo, da bi mogao djelo nastaviti. Prikazuje se dakle vjerovatnim, da nam je u spljetskom rukopisu uzdržan primjerak, kojega je Toma ili sam pisao ili ga dao pisati pod svojim nadzorom. Za ovu vjerovatnost govori takodjer i mjesto, gdje se codex čuva, jer se može kano sigurno uzeti, da je arcidjakon spljetskoga kaptola svoju povjest spljetske crkve bio pohranio u arkiv ovoga zbora. Nema nikakav uzrok, da mislimo, e se original izgubio, dočim se na tome mjestu sačuvao istodobni prepis najljepše vrsti. Treći spoljašni znak jeste, što su natpisu poglavlja XXV. spljetskoga rukopisa: de passagio Andrée régis, dodane od tudje ruke crnom tintom pisane riječi : „tertii filij Belae regis V(ngarie)". U svim drugim rukopisima primljen je ovaj dodatak u tekst, Što takodjer dokazuje, da je spljetski codex bio prvi izvor za sve druge, ako i nisu svi kasniji rukopisi ravno iz njega prepisani. 9
