VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 104

104 Nikolinu predšastniku, biskupu bosanskomu Tomi.

1 Da su bosanski biskupi već od duljeg vremena stolovali u Djakovu, svjedoči i papa Klement V., koji g. 1314. piše „episcopo Bosnensi seu de Diaco", pak i papa Ivan XXII

V ka'd g. 1317. namješta Petra za biskupa „ecclesiae Boznensi et de Diaco".

* U veljači 1355. boravio je u Djakovu mladi, nedavno namješteni bosanski ban Stjepan Tvrtko, sinovac bana Stjepana Kotromanića. Uz bana bilo je više bosanske vlastele, kao knez Vukoslav Nahojević, Mastanj Bubanić, Stepoje Hrvatinić, i Stepša, sin Stjepana Družica. Za toga svoga boravka u Djakovu izdao je ban Tvrtko 13. veljače pismo na dubrovačkoga kneza Nikolu Barbadiga, kojim je potvrdio, da su dubrovački gradjani Klime Držić i Biste Bunić za njegova strica, pokojnoga bana Stjepana držali trgove u Neretvi i u Ostružnici, i da su sve namirili, pak da nijesu ništa dužni ostali. Tvrtko u pismu naročito kaže, da ga je izdao }

,u Djakovu blizu stolne crkve" (actum et datum in Dyaco prope ecclesiam catedralern), po čemu doznajemo, da je 1355. stajala već i stolna'crkva biskupije bosansko-djakovačke. Još i druge stvari doznajemo iz toga pisma. Tvrtko kaže, da je pismo izdao u nazočnosti „častnoga u Kristu otca, gospodina fratra Peregrina, biskupa bosanske crkve, našega duhovnoga otca (spiritualis patris nostri), i pobožnoga muža fratra Franje Firentinca, vikara bosanskoga, kao i častne gospode: prepošta Nikole i štioca Petra rečene crkve; napokon u nazočnosti magistra Nikole Mihajlovića, župana od Brezne (suppani de Brezna) i Cečina, župana od Djakova (suppani Dyacon), činovnika i službenika rečenoga biskupa. Još kaže ban, da je pismo svoje dao podkrijepiti pečatom svoga prstena (anularis), kao i pečatom biskupovim i kaptolskim.

3 U polovici dakle XIV. stoljeća bilo je Djakovo stalno sijelo biskupa bosanskoga i njegova kaptola. U samom mjestu kočila se je već i stolna crkva, posvećena po svoj prilici sv. Petru, a jamačno stajala je tada već i biskupska palača, kao i dvori kanonika. Po tomu bilo je Djakovo tada već dobro napučena varoš (oppidum). Kaptol djakovački bio je na glasu poput kaptola sv. Petra kod Požege, te je izdavao kao „locus credibilis" mnoge izprave i vršio različite pravne poslove.

4 U jednoj izpravi pače od godine 1357. ne zove se kaptol više „capitulum ecclesie Boznensis", nego naprosto „capitulum de Deako". U čitavoj gospoštiji Djakovačkoj vršio je svu svjetovnu i duhovnu vlast sam biskup ; njega su zastupali u svjetovnim poslovima njegovi činovnici i službenici: župan Nikola 1 Nagy, Cod. Andegav. I. 212. 2 Theiner, Mon. Hung. I. 445., 458. 3 Jireček K. Spomenici srbski, Beograd 1892. str. 31—32. 4 Nagy, Codex Andegav. I. 486., 534., 599.; II. 2., 85., 87., 156., 236., 333., 431, 447.; III. 585.; IV. 21., 413., 585.; V. 143., 352., 545., 571.; VI. 252., 402., 466. i 607.