VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 71
71 se, da je tada (g. 1042.) ban Stjepan bio namjestnik hrvatskoga kralja u Hrvatskoj, i podjedno namjestnik bizantinskoga cara u Dalmaciji. Osobito u drugoj polovici XI. stoljeća podiže se banska čast tako, da su se neki bani uzpinjali izborom narodnim i na samo kraljevsko priestolje. To je nepobitno dokazano za Dimitriju Zvonimira, a vjerojatno je i za Petra (Svačića), posljednjega hrvatskoga kralja narodne krvi. * Da li je u hrvatskoj državi za narodne dinastije bio vazda samo po jedan ban, ili ih je bilo više u jedan mah u raznim pokrajinama? Sudeći po nepobitnim dokumentima, bio je u hrvatskoj državi u X. i XI. stoljeću vazda samo po jedan ban. A to podkrjepljuje napokon i sam karakter banske časti. Ta ban je bio prvi častnik u čitavoj državi, on je bio zamjenik (vicarius) kraljev za čitavu državu. A ta se je država zvala naprosto Hrvatska (regnum Chroatorum, Chroatia, Croatia), prostirala se ona uz Dravu ili uz Neretvu, ili u oblastima današnje Bosne. Imade medjutim podataka, po kojima bi se moglo suditi, da je za narodne dinastije bilo u Hrvatskoj u isti mah više bana. Da ih ogledamo pobliže. Registar samostana sv. Petra u Selu, za koji Rački sudi, da je iz 12. stoljeća, imade na kraju neki pripis ovoga sadržaja: „Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum, erant septem bani, qui eligerant regem in Croacia, quando rex sine liberis moriebatur, scilicet banus Croacie primus, banus Bosniensis secundus, banus Sclauonie tertius, banus Posige quartus, banus Podrame quintus, banus Albanie sextus, banus (S)remi septimus. Et de sex generibus Croatorum erant bani in Croacia, quos eligebant duodecim tribus Croatorum . . A 1 Po ovoj bilježci bilo je u hrvatskoj državi u isti mah sedam bana, naime ban Hrvatske, Bosne, Slavonije, Požege, Podrame, Albanije i Sriema. No već Rački pobio je temeljito vjerodostojnost ovoga pripisa, naročito pak njegove tvrdnje, da je hrvatska država bila podieljena na sedam banovina. 2 Banu Požege, Podrame, Albanije i Sriema nema u obće u historiji ni najmanjega traga; bani Slavonije i Bosne spominju se doduše u hrvatskoj poviesti, ali mnogo kasnije : ban Bosne može se dokumentovati tek u polovici 12. stoljeća, a ban Slavonije spominje se prvi put u izpravama iz drugoga decenija 13. stoljeća. Svakako je preuranjeno govoriti o bosanskom i slavonskom banu za narodne dinastije, jer se ne mogu upravo ni jednim dokumentom dokazati. Pripis nadalje 1 Rački, Doc. 486. 2 Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljišni obseg i narod. Rad jugosl. akad. LVI., str. 136.—138.
