VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 54

Kao tadanjega vlastelina ili posjednika sela Čehi spominje gornja listina nekoga Petra, koji da je bio sin Martina plemića Rakovačkoga. 1 Petar i njegova dva brata Grga i Gjuro zajednički su posjedovali u Tu­rovom polju sela Cehe i Obrežje. Žitelji ovih sela ne imajući posebne župne crkve, polazili su, kako im je zgodnije bilo, ili zagrebačku stolnu župnu crkvu sv. Emerika ili župnu crkvu sv. Jurja na Odri. Pošto su ove dvie crkve od toga sela vrlo udaljene bile, to su Cesi kadšto radi povodnje, a kada opet radi visokoga sniega ili čiče zime riedko mogli dolaziti k misi i k propovjedi. Radi istih zaprieka i svećenik bilo iz Za­greba, bilo sa Odre vrlo je riedko k njima zalazio, da podučava njihove katekumene, 2 tješi i providja bolestnike, u obće da nastoji o duševnom njihovom spasu. Radi toga su mnoga djeca nekrštena, a bolestnici neiz­povjedani, nepričešćeni i bez sv. pomasti pomirali. Da se tomu bar donekle doskoči, sagradio je rečeni Petar na svojem posjedu Cehi drvenu kapelu pod naslovom sv. Klare, koju podčini župnoj crkvi sv. Jurja na Odri. Cesi se opet obvezaše, da će odranskom žup­niku u ime nagrade za njegov duševni trud davati svake godine stanovit broj kabala žita u ime lukna. Ali ni odranski župnik radi udaljena i hrdjava puta i poradi po­menutih elementarnih nepogoda nije mogao u rečenoj kapeli i u obće u cielom selu prema potrebi žiteljstva obavljati duhovne službe. S toga odluči Petar, da za Čehe i njihovo područje osnuje kod rečene kapele posebnu župu, pa za to zamoli biskupa Stjepana III., da rečenu kapelu kao novu župnu crkvu posveti. Napokon ga zamoli, da toj crkvi označi i blagoslovi posebno groblje, riečju da ju povisi na župu sa svimi žup­nimi pravi i napokon da joj označi područje ili filijalke; svećenika pako, koji bi ondje župnikovao, da odabere sam Petar, a biskup da ga kao župnika potvrdi i ovlasti. Hoteći se biskup ob ovom što točnije uputiti, a naročito da se ne bi utemeljenjem nove župe nanesla kakova nepravda ili šteta bilo župi sv. Emerika ili onoj sv. Jurja na Odri, naloži kate­dralnomu arcidjakonu Petru (u čijem je arcidjakonatu bila kapela sv. Klare), da stvar točno prouči i da ga o tom obavjesti. 1 De Rakonok, župa Rakovec kraj Vrbovca. Mi o tom Petru znademo i to, da je g. 1378. svjedočio proti kaptolskomu providniku Dujmu, koji je u zagrebačkom predgradju zlostavio gradjana Pertolda. Znademo jošte i to, da je imao dva brata: Grgu i Gjuru. Ovi su s njim g. 1395. prosvjedovali proti diobi susjednog im kaptolskog posjeda Hrašća, te u istom iztukli i izranili kaptolske kmete i pokosili ondješnje sjenokoše. Obično se sva trojica spominju uz Chehi i kao: filii Martini de Oresya (pravije Obrežja, danas selo u istoj župi). 2 Katekumeni su odrasli nekrštenici, koji se pripravljaju za krštenje. Da je takvih bilo, vidi se iz naše listine, a i odatle, što je iza tatarske provale ostalo u našoj zemlji nešto Tatara, koji su se pohrvatili i s vremenom pokrstili. Kukuljević (Borba s Tatari) veli, da je još u XVI. vieku bilo u Hrvatskoj plemenitih porodica, što su lozu vukle od zaostavših ovdje Tatara; a naročito veli to za obitelj Tatara i Tatarića u Turopolju.

Next

/
Oldalképek
Tartalom