VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 37
37 izprave za zoborsku opatiju od iste godine. Svjedoci izprave takodjer -su nam većinom poznati iz drugih tadašnjih izvornih listina, osobito iz spomenute izprave za opatiju Zobor. Tamo nalazimo biskupe Marcela vackoga, Šimuna pečuhskoga, Matu vesprimskoga, Gjuru gjurskoga, Siksta varadinskoga, jedino su imena biskupa koločkoga i zadarskoga tamo druga, što je znak, da se je te godine 1111. dogodila promjena u osobi tih biskupa. Isto tako poznamo iz drugih suvremenih listina 1 i većinu u ovoj izpravi spomenutih dalmatinskih biskupa : Krescencija nadbiskupa splitskoga, Petra biskupa ozorskoga, Dominika krčkoga, Ivana trogirskoga i Pavla rabskoga. Isto tako su nam i svjetovni dostojanstvenici poznati, jedino u ovoj našoj izpravi nije naznačena njihova čast. Poznamo Ivana palatina ; Cledinus je u zoborskoj listini spomenuti Queletde župan bački; Saul je župan biharski, Teobald župan šomodjski; Ugaranus je po svoj prilici Ugudi župan vašvarski i Saunicus je Slauiz župan nogradski. Konačno je, kako već spomenusmo, i pečat napravljen posve po kalupu pečata kraljeva dalmatinsko-hrvatskih. Proti vanjskom obliku i nutarnjem sadržaju naše izprave ne može dakle biti prigovora. Nu mogao bi možda tko pomisliti, da je naš izvornik izradjen od kojeg modernog vještog falzifikatora po prepisu, priobćenom od Kukuljevića. Da tomu ne može biti tako, služi za dokaz već ta okolnost, da u starijim prepisima, iz kojih je Kukuljević ovu listinu priobćio, imade pogriešaka, kojih u našem izvorniku nema. Tako je datum u izvorniku „concurrentibus VI", kod Kukuljevića „concurrentibus VII" ; imena hrvatska pisana su u izvorniku posve prema duhu našega jezika Steniçe, Liçce, Buçani et Boçachi, u prepisu pako Stenice, Liehe, Bucani et Bochacchi; u prepisu su nekoje rieči izpuštene, koje su za smisao potrebne, tako u 9. redku rieči „et iudicio"; ime bačkog župana pisano je u izvorniku pravilno Cledinus, u prepisu pogriešno Claodinus itd. U ostalom bi takav falzifikator morao biti i najveći učenjak i najveći umjetnik. Pošto je ovo jedina, do sada u izvorniku poznata autentična listina prvog ugarskog kralja na hrvatskom priestolju, smatrali smo nuždnim o njoj nešto obširnije razpravljati. II. Izvorna u Rabu mjeseca ožujka godine 1119. izdana svjedočba. Pisana na talijanskoj pergameni, dugačkoj 8'6 ctm. a širokoj 9'7 cmt, sa običnim latinskim pismom onoga vremena, u 13 redaka. Nabavljena je g. 1895. u Zadru, te nije do sada nigdje priobćena. Glasi ovako: 1 Kukuljević, Op. cit. II. br. XIII, XIX itd.
