VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 271
271 senjskoga, koje se je rodilo poradi Templara po nalogu gospodina kralja" (exortis iuxta templarios per praeceptum domini regis). Senjani valjda otimali su se vlasti Templara, braneći svoju samoupravu, a kralj je valjda naložio plemenu Babonića, da pomaže Templarima skučiti Senjane. Mora da je bilo žestokih borba i krvoprolića (utraque parte m ultis mortuis inultisque in exercitu interfectis vehemens dispendium), te je možda za take borbe i Senj g. 1239. izgorio. Sada u veljači g. 1243. izmiri se Senj sa plemenom Babonića. Senjani (populus Scenyensis, cives Scenyenses) imali su tada svoje sudce (iudices), svoje viećnike i svoju obćinu (consiliarii Scenyensis communitatis cum tota nostra communione) i svoj vlastiti pečat (sigillum communitatis Scenyensis). Oni su se tada posve izmirili s banom Stjepanom i njegovim plemenom, te su pače banu Stjepanu poklonili u svom gradu jednu palaču na dva kata i jedan dobar vinograd. I sa Templarima morali su biti sporazumni, jer se „capitulum Templariorum" spominje medju svjedocima toga izmirenja. 1 Godine 1248. nastojahu se i Templari izmiriti i pogoditi s Mletcima, kojih su gradjani i podanici bili g. 1239. postradali prigodom požara senjskoga. Magistar ili preceptor Templara bio je tada Vilim de Sonai (Sonar). Taj posla u Mletke Jakova de Turisellis i uza nj Jordana, preceptora hrvatskih samostana u Vrani i Senju (preceptor Oranie et Sennie), da se nagode s obćinom. Dne 25. aprila utanačeno bi, da će Templari za štete, nanesene g. 1239. mletačkim, rabskim i krčkim trgovcima u Senju, platiti u tri godine od 5250 libara malenih mletačkih dinara; a za štete, koje su Templari pretrpili g. 1242. od Baščana na otoku Krku, odredjeno bi, da ih krčki knez ustanovi i onda namiri. 3 Od g. 1248. do g. 1268. nema za povjest Senja nikakovih podataka. S toga ni ne znamo, šta se je tih dvadeset godina zbivalo s tim gradom. Iz jedne izprave od g. 1269. doznajemo medjutim, da je u to vrieme bila planula razmirica izmedju kralja Bele i Templara upravo radi grada Senja i župe Gacke (inter Belam regem et fratres Templi olim suscitata matéria quaestionis super civitate Sceniae et possessione de Gechke diutius disputatum . . .). 3 Razmirica bila je tako žestoka, da su se u nju umješali i veliki meštar templarskoga reda i sam rimski papa. Tek g. 1269. podje hrvatskomu hercegu Beli, sinu istoimenoga kralja za rukom, te se nagodi s Frankom, preceptorom Templara u 1 Thallóczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, pag. 39—40., gdje je izprava o miru naštampana. Pečat senjske obćine opisuje se u jednoj izpravi od g. 1302. ovako: „habet imaginem sancti Georgii ad caballum super draconem, more solito sculptam in medio, et in circulo sigilli has litteras: S(igillum) comunis civitatis de Sennia". Ljubić, Listine I. p. 198. Izvorni pečat grada Senja na listini od god. 1268. u zem. arkivu ima ovaj napis : f S. COMVNIS • CIVITATIS • D • SCEINNA. 2 Ljubić, Listine I. p. 76—78. 3 Starine jugosl akad. XXVII. p. 91—92.
