VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 25

25 meis cum omnibus zuppanis"; — knez Mutimir godine 892. sastaje se na dogovor „cum cunctis fidelibus et primatibus populi"; ali ni jedan ne spominje ni uzgredice bana. To je svakako znak, da u Hrvatskoj izmedju Zrmanje i Cetine nema kroz čitavo IX. stoljeće mjesta banu, a prema tomu nema ni vlasti u toj kneževini. Tek u X. stoljeću, možda u ono vrieme, kad se je od hrvatskih kneževina i oblasti oko g. 925. stvorila hrvatska kraljevina, postao je ban kraljevim zamjenikom i u užoj Hrvatskoj. Nepobitni dakle podatci ο starijoj poviesti Hrvata utvrdjuju hipo

tezu, da ban nije bio u prvi mah državni — (a kamo najviši) častnik u hrvatskoj kneževini. Hrvatska kneževina poznaje samo kneza (dux, άρχων), zatim župane i dvorske častnike. Ban je izprva bio knežev namjestnik (vicarius) η pokorenoj oblasti Liburniji, u kojoj su polovicom X. stoljeća bile poznate tri župe: Krbava, Lika i Gadska (Guduscani). Historičari i jezikoslovci taru si mnogo glavu, da pronadju, odakle samo ime ban? Najstariji oblici toga imena jesu u cara Konstantina, i to βοάνος i βοεάνας. Prema tomu misli se obično, da je ime ban postalo kontrakcijom od bojan ili bajan. Šafafik sudi, da je naziv ban postao od imena avarskoga kana ili kagana Bojana (Baianus, Avarum chaganus), koji je g. 569.—584. sa svojim Avarima i pokorenim Slavenima harao Dalmaciju, osvojio Sirmium (579.—581.), a za njim i Singidunum (Biograd).

1 Ime kana Bajana da se je duboko usjeklo Hrvatima u pamet, tako da su po njem stali nazivati najviše državne častnike. Šafafiku pridružuje se i Daničić, koji u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika piše ovako

: „Postanjem misli se, da je (bän) od avarskoga i perzijskoga bajan, vojvoda". Napokon i oprezni Miklosich u svojem „Etymologisches Wörterbuch" (1886.) piše „Das Wort (ban), ursprünglich wohl kroatisch, mag von diesem Volke zu den Bulgaren und Serben gedrungen sein. Wenn es persisch ist, so ist es durch Vermittelung der Türken den Slaven mitgetheilt worden." Šafafikovo mnienje, da „ban" potječe od avarsko-perzijskoga „bajan", prilično je vjerojatno, osobito, ako se uzme na um, što car Konstantin pripovieda u 30. glavi svoga djela, da je još u njegovo vrieme, dakle u polovici X. stoljeća, bilo u Hrvatskoj ostataka avarskoga puka i da su se razlikovali od Hrvata (και εισίν ά/.μ,ήν tv Χρωβαιία &/. τους ιών Αβάρων, ν.ο.1 γινώοιωνται Λβάρεις οντες . . .)

2 Neki prigovaraju, da je ime Bajan bilo osobno, a ne naziv; no ni to ne bi smetalo, kad se 1 Rački, Docum. p. 227—235. 3 Rački, Docum. 271.