VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 235

235 Ampudius je uz bansku čast poput Belusa obnašao više puta i palatinsku Čast; tako nalazimo u povelji, kojom je kralj Stjepan IV. g. 1167. potvrdio Šibenčanima stara prava, medju svjedocima: „Ego Ompodinus comes pallatinus atque banus".

1 3. Maurus (1181.). Godine 1181., mjeseca veljače, izdao je u gradu Zadru: „Maurus dei et regis gratia comes et totius maritime provincie studiosus exercitator" povelju, kojom je Stancu Lapčaninu dosudio selo Kokićane. Prije toga bio je Maurus utaboren (castrametati essemus) „in predio Desconis, quod Belize vocatur", gdje je uza nj bilo više hrvatskih župana (Miroslao breberiensi iuppano, Cathlo tyniensi). Premda se taj Maurus ne zove naročito banom, ipak je to vrlo vjerojatno, pošto je prema sadržaju pomenute povelje bio ne samo vojvoda hrvatske vojske, nego i vrhovni sudac kraljevstva. Značajne su u tom pogledu ove rieči u rečenoj povelji: „Nos itaque, sicut in mandatis nobis iniunctum erat a serenissimo domino nostro Bela rege, in singulorum causis iuste procedere et fine debito terminare ; ex consilio predictorum iuppanorum aliorumque virorum, qui présentes erant, diximus . . ."

2 4. Dionysius (1181 —1184.). O tom banu imade već više podataka, po kojima se može stvoriti slika o djelovanju i djelokrugu njegovu. U povelji od 20. kolovoza 1181., kojom je kralj Bela povratio zagrebačkoj crkvi otete joj Varaždinske Toplice, daje on istoj crkvi za advokata bana Dionysija (dato advocato bano Dionisio). I medju svjedocima spominje se u toj povelji ban Dionysius: „Farcasio palatino comité, Cumpredino curiali comité, Dionisio bano .. ,"

n U drugoj povelji opet od 9. veljače 1182. javlja neki „Dedomir, filius Sramleni", kako ga je „dominus meus Dyonisius, illustrissimus vir Dalmacie et Chroacie banus" imenovao za pristava, da uvede zadarski samostan sv. Krševana u posjed dvorca u Brdu kod Slivnika. U toj se povelji još potanko pripovieda, kako je ban Dionysius boravio u Dalmaciji; kako je „dominus banus meus iustitiam diligebat et semitas domini nostri Bele serenissimi regis sectabatur", i kako je nakon dulje pravde „banus de consilio et iudicio cunctorum iupanorum Sclavonie, qui présentes erant, per inviolabilem sententiam" dosudio (adiudicavit), da dvorac u Brdu ostane samostanu sv. Krševana.

4 U trećoj povelji od g. 1183. čitamo medju svjedocima: „Dyonisio mar

itimas partes et Bachiensem comitatum gubernante"

5

. Vrlo je zanimljiva povelja, izdana mjeseca ožujka 1184. od bribirskoga župana Miroslava, u kojoj taj pripovieda, kako 1 Ibid. pag. 75. 2 Ibid. pag. 117—118. 3 Ibid. pag. 122—123. 4 Ibid. pag. 125—126. ß Wenzel, Codex dipl. Árpad. eont. VI., 48., XI. 45.