VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 21

Porieklo banske časti u Hrvata. Ime i čast banska ne može se prije XII. stoljeća nigdje dokumentirati, nego samo kod Hrvata u najužem smislu riječi, naime kod onih Hrvata, koji su u VII. stoljeću obladali primorskim dielom stare rimske Dalmacije od medje istarske do rieke Cetine, te osnovali ondje kneževinu, zvanu takodjer Biela Hrvatska (Croatia alba, Bieli Hrvati). U toj Hrvatskoj u najužem smislu spominje se ban u piscima i izpravama od polovice X. stoljeća sve do izumrća narodne dinastije i krunisanja kralja Kolomana god. 1102. Počev od 12. stoljeća mogu se bani dokumentirati takodjer za Bosnu i Dubrovnik. ( U Bosni je prvi, spomenicima utvrdjeni ban Borić, koji se spominje g. 1153—1163.

1 Udara medjutim u oči, što grčki ljetopisac Cinnamus,

2 kojemu je dobro poznat ban i banska čast u Hrvata, ne zove Borića banom, nego eksarhom (Βορίτζης 6 Βόσ&νης χωράς έξάρχων), po čem možemo suditi, da dostojanstvo bana za Bosnu nije ni u 12. stoljeću bilo poznato u Carigradu. Cini se, da je banska čast za Bosnu izašla na glas tek u doba Kulinovo. No odatle ne bi se ipak moglo zaključiti, da se upravitelji Bosne prije Kulina i Borića nijesu zvali banima. U polovini 13. stoljeća bilo je i u Dubrovniku obćinskih častnika, koji su se zvali bani. Kad su god. 1252. viećnici i vlastela grada Dubrovnika ovlastila četiri svoja sugradjanina, da podju u Mletke, i da ondje ugovaraju s duždom, onda je taj nalog podkrbpio prisegom svojom „Marcholus de Ursatio, iuratus vicarius noster, super animas nostras et omnium hominum Ragusii et super suam animam per nostram voluntatem ad sacrosancta dei evangelia".

!i Taj isti Marcholus de Ursatio zove se god. 1253 i 1254. u izpravama, koje su pisane hrvatski i ćirilicom, banom. Kad su 15. lipnja 1253. knez i obćina dubrovačka utanačili savez s bugarskim carem Mihajlom Asénom proti srbskomu kralju Stjepanu Urošu, onda je izpravu ο utanačenom savezu utvrdio svojom prisegom „Martol Gulerivić ban od kneza dubrovačkoga i od vse ob1 Klaić, Poviest Bosne, 49—52. 2 Joannes Cinnamus (Bonsko izdanje) lib. III. p. 131. 3 Ljubić, Listine, I. 83.