VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 206
206 Druga tabla predočuje nam faksimile podpisa risara Agathodaimona, koji se nazivlje „mehanikos" iz Aleksandrije. Sada po tome znademo, kako je ceh mehaničara star i u koji zanat se je .izradjivanje geografskih karata ubrajalo. U stjecištu grčkog umjeća i znanosti starog vieka, u Aleksandriji, bilo je dakle ljudi, koji su se poput naših geografskih zavoda bavili umjetničkim izradjivanjem karata a valjda i znanstvenih strojeva i sprava, koje su učene glave smišljale i u nedotjeranom obliku izradile. Podpis sam zanimiv je primjer tadanjeg krasopisa, jer su slova kojekako umjetnim crtama izvedena. Treća tabla donosi epigram, koji spominje Inde i Kitajce. Četvrta tabla predočuje Reciju, Vindelikuju, Norik, Panoniju, Liburniju pa Dalmaciju, a peta sravnjivanja radi pokazuje iste predjele po Vatopcdskom rukopisu Ptolomejeva djela. Tu se vidi, da je urbinski rukopis daleko ljepši, podpuniji i točnije izradjen. Izdanjem ovog odlomka stekao si je g. Jelić zahvalu svih onih, koji se zanimaju za povjest i geografiju naše domovine. Vriednost pako tih kopija pomnožena je dodanim kritičnim tekstom od 47 stranica. Tu nam g. Jelić razlaže, na čemu on temelji svoje mnienje, da su karte potekle baš od Ptolomeja. Sto pred nama leži, nedvojbeno je kopija starijeg originala, izradjena negdje u 11. ili 12. vieku, a Cirijak Jakinjanin da ju je iz Jedrene god. 1433. donio u Rim, gdje se sada iza raznih promjena svog prebivališta pod naslovom Urb inas 82. u Vatikanu čuva. Namiče nam se pitanje, da li je zaista Ptolomej dao izraditi karte, da dopuni svoju Geografiju i da li je po g. Jeliću pronadjeni rukopis i zbilja kopija tih Ptolomejevih karata. G. Jelić trudio se je to dokazati, a učinio je to velikim znanjem i oštroumljem, tako da je za sebe predobio najodličnije predstavnike historičke geografije. Zgradu svojih kombinacija podigao je veoma smiono, pa ako su mu se neke neznatne pogrieške podkrale, to nema dvojbe, da je glavnu stvar dokazao i osovio na čvrstom temelju. Pošto se ja sàm poglavno zanimam oko prirodopisnog zemljopisa, to si ne prisvajam sud o takim arkeoložkim pitanjima, pa se zato obratih razjašnjenja radi na njemačke učenjake, koji su na tom polju prvi autoriteti. Ovi mi izjaviše, da se sa g. Jelićem podpuno slažu. To me je ponukalo, da sam svoje dosadanje dvojbe napustio, te mogu samo želju izreći, da bi se u nas namakla sredstva za izdanje cjelokupnog djela. Da je koji Niemac ili Englez bio tako sretne ruke, da obrete ovaj velevažni spomenik, natjecala bi se družtva i pojedini poduzetnici, da se omogući njegovo izdavanje. Svi, kojima je do kulturnog napredka našeg naroda stalo, morali bi nastojati, da nam ne izmakne ovaj plod domaće naše znanosti i stečevina, koja je kadra proslaviti znanstveni naš rad pred cielim svietom. Kako se Čini, smijemo nadu gojiti, da će se namaknuti sredstva, koja će omogućiti izdanje ovog Ptolomeja u Zagrebu. Istina je, da imademo već dovoljan broj Ptolomejevih karata, ali te su sve izradjene u kasnijim vjekovima, Promotrimo li stvar sa koje god strane, to ipak smijemo tvrditi, da će Jelićev Ptolomej znanstvenom svojom vriednosti zauzimati najodličnije mjesto u nizu sada poznatih edicija ovog starog geografa. Zato pozdravljamo viest, da će izdanje iz Zagreba poteći, srdačnom radosti i željom, da rad oko tog izdanja što skorije započne.' Dr. Hinko pl. Hranilovič.
