VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 138

138 0 toj zadužbini bana Belusa piše posije papa Inocentije III. (1198. do 1216.) koločkomu nadbiskupu ovako: „Ad audientiam nostram noueris peruenisse, quod inclue recordationis dux Belus olim in archiepiscopatu tuo, in proprio fundo suo, qui appellatur Ken, monasterium in prothomartyris Stephani honorem construxit, adeo illud amplis possessionibus, reditibusque ditavit, quod XXX monachi in eo, secundum beati Benedicti regulám domino servientes, sustentationem sufficienter habebant, et hospites et pauperes ad istum monasterium divertentes, procurationem recipiebant de necessariis competentem; quadringentas cnim marcas argenti, prêter cruces et calices, idem nobilis, eidem loco ad ipsius ecclesie consessit ornatum. Quumque post multa tempóra . . .V To vrlo zanimljivo pismo pape Inocentija III. kaže nam najprije, da je ban Belus imao velikih posjedovanja u današnjem Sriemu „in proprio fundo suo, qui appellatur „Ken". Mjesto Keu, Kewe, Kuhet, Cuhet, Ku bijaše u srednjem vieku središte istoimene županije izmedju Fruške gore i Dunava (i njemu na sjeveru), te stajaše na ruševinama znamenite starorimske naseobine, koja se je zvala Malata ili Bononia. Zanimljivo je nadalje, da je ban Belus u tom svojem mjestu podigao zapadnjački samostan po regulama sv. Benedikta, i da ga je prozvao na čast prvomučenika sv. Stjepana. Nadario ga je pak obilatim posjedovanjima, da je moglo u njem živjeti ne samo trideset samostanaca, nego da je mogao primati goste i siromake. Povrh toga darovao je samostanu veliku za onda svotu od 400 maraka srebra, zatim kaleža, križeva itd. Zadužbina Belusova bijaše tako znamenita, da su po njoj i samo mjesto Kewe ili Keu stali nazivati Banov monastir (Bani monasterium, magj. Bán monostra), te je tako postalo i današnje ime Banoštor. Godine 1229. pak smještena bi u Belusov samostan Banoštor stolica obnovljene biskupije sriemske. * * * Ban Belus (Belos, Bela, Bêloaiç, Belovoijç, Albeus, Albeusus, Polislau) prvi je znamenitiji ban hrvatski za vladanja Arpadovića. On je bansku čast podigao do velikoga ugleda i sjaja, tako da su tu njegovu čast izticali i u Konstantinopolju (fijvâvop) i u Kijevu, gdje su njegovu kćer prozvali „banovnom". Za nj se znalo i u Rimu, a naročito se i u potonjim spisima papinske kancelarije često spominje njegova zadužbina kao „Bani monasterium". Medjutim banska čast mora da je mnogo vriedila kod Arpadovića i prije Belusa, jer inače nc bi bio on kao skrbnik kralja Gejze imao razloga, da se za njom pojagmi. 1 Kukuljević, Cod. dipl. II. p. 200. Vj. Klaić.