VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 81
MIRKO STANISAVLJEVIĆ: BARANOVE ZEMLJE I. Najstarija do danas sačuvana izprava o sredovječnoj Slavoniji, najsjevernijem području stare hrvatske države, jest presuda ostrogonskog nadbiskupa Feliciana iz godine 1134., u kojoj se spominje osnutak zagrebačke biskupije. Iz vremena prije toga datuma nema o sredovječnoj Slavoniji nikakvih izprava. Ali i kasnije, kroz dvanaesto i prva dva decenija trinaestoga stoljeća poviestna vrela toga kraja teku vrlo oskudno. Do danas nam je sačuvan malen broj izprava iz toga doba, a i one, što su do nas došle, pružaju za poviest malo podataka. Uza sve to one ipak bacaju po koji tračak svietla u ono tamno poviestno doba i zato su nam te izprave upravo dragocjeni poviestni izvori. To su većinom darovnice kraljeva ugarskih i hrvatskih pa hrvatskih hercega i banova, koji poklanjaju zemlje bilo crkvi bilo pojedincima, da nagrade njihove zasluge za kralja i državu. U tim se izpravama obično navode i mede darovanih zemljišta, ali danas nije više lako odrediti mjesto tih lokaliteta. Oblik hrvatskih mjestnih imena u tim je izpravama gotovo redovito izkrivljen, jer su ih zabilježili ponajviše pisari ugarske dvorske kancelarije, koji su ove, za njih tude rieči, nastojali prilagoditi mađarskom izgovoru. Sastavljači tih izprava nisu poznavali ni jezika, ni kraja, o kojem se radilo, pa nije čudo da su zemljopisna imena hrvatskih krajeva ušla u te izprave izopačena i osakaćena. No osim pogrješne predaje hrvatskih mjestnih imena u izpravama sredovječne Slavonije ima i drugih uzroka, koji nam danas otegoćuju prepoznavanje tih imena. Mnoge su naseobine starih vremena posve izčeznule prigodom brojnih seoba pučanstva, što su se odigrale u tim krajevima tokom dugih stoljeća, a ondje, gdje ih prije nije bilo, nastale su nove. Zato danas mnoga sela više ne nalazimo ondje, gdje bi se po svjedočanstvu izprava morala nalaziti. U pučkom govoru često su stari mjestni nazivi zamienjeni novima, a mnogo se toga tokom stoljeća promienilo i u terenu utjecajem prirodnih sila pa su jamačno i zato nestala mnoga imena, što ih spominju izprave. Kadšto su takva imena zabilježena u starinskom obliku to jest onako, kako su se izgovarala u živom hrvatskom govoru onoga davnog vremena, a taj se veoma često znatno razlikuje od našega današnjeg izgovora. Konačno je shvaćanje i izražavanje onoga vremena također drugačije nego u naše dane, pa nam je bez sumnje i zbog toga danas vrlo težko podpuno razjasniti granice zemljišta, što su ih zabilježili ljudi srednjega vieka za svoje suvremenike i za potrebe svoga vremena. Iztaknuli smo samo neke od uzroka, koji čine tumačenje hrvatskih mjestnih imena u izpravama sredovječne Slavonije tegotnim poslom, pri kojem su postignuti rezultati često neznatni prema uloženom trudu.
